Devedesete su, sada je to prilično jasno, ostavile dobar broj bendova koji su promijenili tok muzičke istorije. Pomama iz Sijetla, ali i megazvjezdani uspjesi generacije glem rokera koja je stasala u prethodnoj dekadi, da bi se konačno dokazala u ovoj, su obilježili tadašnju scenu. Nije onda ni čudo što su širom SAD-a nicali bendovi inspirisani alternativnim zvukom, psihodelijom, stoner rockom i džem bendovima sedamdesetih, iz kojih su i ovi gorepomenuti pozajmili ponešto zvuka i imidža.
U toj i takvoj Americi, gradići poput Amhersta u Masačusetsu (u kom je rođen J Mascis iz Dinosaur Jr.) ili Havre u Montani (rodno mjesto Pearl Jamovog Jeff Amenta) nijesu se mogli nadati nikakvom kulturnom impaktu na globalnom nivou. Omladina je odlazila i tražila sreću u većim centrima. Takav slučaj je bio is a Lafajetom u Indijani koja je imala jedva nešto preko 40 hiljada stanovnika tih devedesetih godina. No, među njima i nekoliko rok velikana. Na primjer, upečatljive likove poput William Baileya i Jeff Isbella, poznatijih kao Axl Rose i Izzy Stradlin. Ipak, ovih dana znatno je zanimljivije pomenuti manje poznato ime iz ovog grada – Shannon Hoona frontmena odličnih, ali brzo zaboravljenih Blind Melona. Naime, 21. oktobra je bilo punih 20 godina od prerane smrti harizmatičnog pjevača i kompozitora.
Shannon Hoon je poput većine vršnjaka, svoj put tražio preko sportskih srednjoškolskih aktivnosti. Nemirnog duha, kako su ga opisivali oni koji su ga dobro znali, sport mu nije davao dovoljnu satisfakciju, a još manje slobodu. Prije punoljetstva, okaniće se ragbija i početi cirkulisati rokenrol krugovima rodnog Lafajeta. U ovome mu je podršku pružala i starija sestra, koja je bila dio ekipe nešto starijiih, ali već iskusnih rokera iz Guns N Rosesa.
U takvim okolnostima, Hoon će oformiti svoj prvi bend – Styff Kytten. Bend za zaborav, svirao je većinom obrade po lokalnim barovima. No, jedna stvar će iz ovog perioda ostati upisana u rokenrol pjesmarice – “Change”. Hoon (rođen 1967.) ju je napisao, po tvrdnjama njegove majke na verandi porodične kuće, ali zadugo pjesma ovog, tada dvadesetogodišnjaka neće dobiti pažnju koju je zasluživala.
Već tada se Hoon “družio sa opijatima”, a pjesma je nastala iz svakodnevnih pitanja koja su mu se nametala u vezi njegovog stila života. Kako se ispostavilo ta pitanja će kružiti njegovom glavom sve do smrti.
Bila je 1989. i Hoon je poput mnogih prije njega, uvidio da je Lafajet premali za njegove ambicije i otisnuo se put Kalifornije. Par telefonskih poziva koje je njegova sestra uputila drugarima iz Gunsa, prvenstveno Axl Roseu su mu garantovali toplu dobrodiošlicu u Los Anđelesu.
Ovo poznanstvo će, koliko to god njegove kolege iz Blind Melona danas ne željele priznati uticati na njihov veoma brzi proboj. Sve je izgledalo kao rokenrol bajka. Bend sastavljen od likova iz zabiti Misurija, Indijane i Pensilvanije, okupio se u Kaliforniji i napravio bend.
Ostalo je svjedočenje Rogers Stevensa i Brad Smitha (gitariste i basiste) da je upravo pjesma “Change” bila vezivno tkivo. Kada su čuli Hoona kako je izvodi uz gitaru na jednoj od privatnih žurki, sve je bilo jasno. Pjevač, gitarista i basista su bili na okupu, Blind lemon je napravljen. Kasnije će im se pridružiti gitarista Glen Graham i bubnjar Travis Warren.
Dosta smiješno ime je u zavisnosti od izvora ili anagram od imena čuvenog bluzera Blind Lemon Jeffersona ili znatno manje romantično – jednostavno skinuto sa repertoara komičara Cheecha & Chonga koji su jednom svom karakteru nadjenuli ime Blind Melon Chitlin. Onim osjetljivim na ovaj bend teško će se svidjeti ideja da su ovi psihodelik rokeri “pozajmili” ime od Cheech Marina, vjerovanto najpoznatijeg po ulozi koju je ostvario rame uz rame sa Don Johnsonom u treš krimi serijalu Nash Bridges. Blind Melon se može tumačiti i kao sleng, gdje je Melon u stvari sinonim za idiot, a dodavanje sljepila na sve ovo bi jednostavno donosilo dodatnu nijansu šarenila.
Upravo te 1990. kada je formiran Blind Melon, Hoonovi prijatelji Stradlin i Rose su krenuli u svoju najveću avanturu (kako će se ispostaviti i poslednju bitnu u životu Gunsa do danas) – snimanje duplog albuma Use Your Illusion. Kao i često ranije i ovdje su pozvali mlađeg sugrađanina da da svoj doprinos, pa je Hoon otpjevao prateće vokale za srceparajuću “Don’t Cry” i manje poznatu, ali solidnu stvar “The Garden” kojoj je svoj doprinos dao i Alice Cooper.
Ovakav upliv u losanđeleski svijet rokenrola, za ionako nestabilnog tinejdžera nije bio nimalo lagan. Ipak, Hoon je želio više, dio slave i kao glavni igrač, a ne kao statista, pa je sa Melonima godinu dana nakon nastanka benda iscijedio prve demo trake.
1991, Blind Melon su radili na EP-u The Sippin’ Time. Koliko su bili zadovoljni materijalom govori i činjenica da je on objavljen tek 2013. godine. Prvo nezadovoljstvo ipak nije značilo i totalni neuspjeh. Naprotiv, demo snimci su se dopali menadžerima Capitol Recordsa (ili je neko malo pogurao stvar, nagađaju mnogi kritičari) pa je bend potpisao sa ovom kućom ugovor za sedam ploča.
Prva u tom nizu je bila ploča jednostavno nazvana Blind Lemon i izašla je 22. septembra 1992. godine. Dok su se prva dva singla vrtjela, nije bilo puno naznaka da će bend uraditi nešto veliko sa ovim, inače odličnim debijem. A onda je uslijedio treći singl – kultna “No Rain” i stvari su otišle u drugom pravcu. Ploča koju je izdavač htio potopiti, preko noći je ovim singlom dospjela sa 157. mjesta top liste do pozicije broj tri. “No Rain” je bendu obezbijedila zlatnu ploču i prvu internacionalnu turneju.
Naslovnice i velike scene su bile njihove. Nažalost po Hoona i bend, njihovo je bilo i sve ono što ide uz toliku slavu. Prva velika turneja potrajala je do 1993. i Hoona uvukla dalje u svijet droge. Kako svjedoče njegove kolege, prijatelji i porodica, po dnevniku koji je vodio moglo se osjetiti koje kombinacije droga je uzimao, a po čestim ispadima na setovima, snimanjima spotova i nastupima sve je to pomalo podsjećalo na ono Syd Barretovsko ludilo. Niko nije znao šta će sledeće uraditi.
Upravo u tom periodu, menadžer benda je predložio pauzu, koju bi bend iskoristio za pisanje novog materijala, a Hoon za rehabilitaciju. Odgovor je bio kratak – “Još nijesam spreman za to!”
U aprilu 1994. bend je počeo rad na albumu koji je imao težak zadatak – održati ritam albuma prvijenca sa frontmenom u ovakvom stanju. “Soup”, kako su ga nazvali, pokazaće se nije uspio u tome, ali pravi je uspjeh što je materijal i izašao.
“Soup” je komponovan, sniman i produciran (Andy Wallace) tokom cijele 94. i u januaru sledeće godine.
U novembru te 1994. stigla je tragična vijest o samoubistvu Kurt Cobaina. Ovo je Hoona moralo pogoditi na više nivoa. Glasnogovornik jedne generacije otišao je prebrzo i prebrutalno, a sklonosti ka hemiji su bile nit koja je i bukvalno stavila znak pitanja na Hoonovu glavu. Sa iscrtanim upitnikom na čelu, izašao je pjevač na binu šoua David Lettermana i simbolično odsvirao “Change”. Potom se prijavio na rehabilitaciju, nakon skoro dekade prepune droge.
Kako to obično biva, osvješćenje ne traje dugo. Nakon 30 dana rehabilitacije i par mjeseci bez droga, vratio se životu rokstara. Nastup na Woodstocku, te iste godine će u fokus vratiti starog Hoona – napunjenog opijatima i opsjednutog samodestrukcijom. Ni on ni bend nijesu imali snage da opet prolaze kroz cijeli rehab program, pa, kako kažu, nadali su se da je sve to još jedna faza. A i “Soup” je bio skoro gotov.
Ono što se našlo na njemu donijelo je jedan mračniji Melon. Pjesme o ubistvima, samoubistvima, serijskim ubicama, depresiji, tripovima… Među svim crnim mislima, Hoon je našao i jednu srećnu. Pjesma “New Life” posvećena je njegovoj tek rođenoj ćerci – Nico Blue. Ovo će ga još jednom trgnuti i odvesti na odvikavanje. Usljed obaveza oko turneje, pjevač je ubijeđen od strane ostatka benda da sa njima na put krene i savjetnik iz rehabilitacionog centra čija bi uloga bila držati ga dalje od iskušenja.
Nakon nekoliko dana, stručna pomoć je izbačena iz autobusa i vraćena kući, a Hoon se vratio dobro poznatim navikama.
Njegov povratak na staro najupečatljivije je zabilježen u tripi spotu za numeru “Galaxy”. Bio je to svojevrstan početak kraja.
Album “Soup” je izašao u avgustu 1995. godine. Bilo je to poslednje što će Lemoni uraditi sa svojim frontmenom. Nakon par svirki i jedne neuspjele u Hjustonu, bend se uputio ka Nju Orleansu (u kojem su i snimili poslednji album). Šta se dešavalo tokom poslednje lude noći u Hjustonu niko ne zna. Hoon je u provod otišao sam, da bi se vratio tik pred polazak za Nju Orleans. Umro je u snu. Imao je 28 godina, a njegova najveća ljubav svega trinaest mjeseci. Kao uzrok smrti navedena je prekomjerna doza kokaina.
Bend će posthumno objaviti i treći materijal pod etiketom Blind Melon, koji će u čast Hoonove ćerke nazvati njenim imenom. Sav prihod od prodaje išao je dijelom njoj, a dijelom fondaciji koja se bavi zavisnošću od narkotika.
Blind Melon će nakon višegodišnje pauze, svoju priču nastavljati iz dva navrata tokom dvijehiljaditih. Tada će za mikrofon stati Travis Warren iz Rain Fur Renta. Sa njim će bend 2008. snimiti i album “For My Friends”.
Ovih dana stiže i vijest da filmmejker Danny Clinch pokušava snimiti film o ovom pjevaču. U tome mu može pomoći tona video klipova koja je ostala iza Hoona. Čak i u njegovim najmračnijim danima, nije ga napuštala tinejdžerska navika da se snima malim hendikemom. Ove svojevrsne ispovijesti, kao i njegovi dnevinčki zapisi, tvrde upućeni bi bili savršen materijal za oslikavanje one stare Youngove “Better to burn out, then fade away!”.
Shannon Hoon je sahranjen u Dejtoni u Indijani ispod ploče sa uklesanim stihovima iz njegove pjesme „Change”
„I know we can’t all stay here forever
So I want to write my words on the face of today and they’ll paint it”.