Oh, lijepo li je čuti jedan zdrav i čio album. Koje je ovo olakšanje za uši. Nema pretjerane produkcije, nema instrumentalnog pretjerivanja, nema onog užasnog muškog ega koji upropasti i najbolje talente.
Fury su klasični engleski NWOBHM u najboljem svjetlu. Mladi momci sa instrumentima koji oživljavaju jedan od najznačajnijih perioda heavy metala, i to rade izvrsno, sa mnogo elana i zanosa. Pjesme svakako nisu pretjerano originalne i slušajući album tačno se osjeti duh početka osamdesetih godina i onaj moment kada su NWOBHM bendovi iz tog perioda počeli da okreću Gain na papučici za distorziju sve više i više i ostavljajući zauvijek iza sebe dotadašnje poimanje zvuka jednog metal benda. Ima tu i tamo manjih grešaka, pjevač nije baš da obara sa nogu, ali sve to pada u vodu i potpuno je nebitno kada čujete zanos sa kojim ovi momci rade, kako to zvuči u kompletu, kako razrađuju melodije i kako solo dionice dižu atmosferu dok ritam sekcija vrti cijelu sliku do usijanja, i to već od prve pjesme „LostinSpace”. Visoki nivo usijanja uspješno održavaju tokom cijelog albuma, i iako nije neko čudo neviđeno od albuma, baš je gušt čuti ga. Svaka čast bendu i ne propustite da ih poslušate.
Nikola Franquelli