Muzika je univerzalni jezik, i to je nešto što nas stalno iznova oduševljava. Kada publika pjeva naše pjesme na makedonskom jeziku, čak i kada se možda muči sa izgovorom, to nam pokazuje koliko su ljudi otvoreni da povežu energiju sa emocijama koje prenosimo. Jezičke barijere su za nas izazov, ali i prilika da pokažemo koliko muzika može biti moćna
Funk Shui je trio iz Makedonije koji je svojom muzikom poslednjih više od deset godina uplovio u sve pore nekada velikog jugoslovenskog prostora. Iako pjevaju na makedonskom, živi i energični nastupi, raskošni aranžmani i izuzetna svirka uspijevaju da dođu do slušalaca. Živi su, ali rijedak dokaz, da nije bitan jezik već energija i strast koju stvaraju, a potom prenose svojom muzikom. Nakon dva odlična albuma Aether, R.E.M. uspjeli su da sa poslednjim Nikogash Pak odu još korak dalje na svom muzičkom putovanju. Kako su nam objasnili, novi materijal je već na putu.
Funk Shui je sada već redovan gost u Crnoj Gori. Nakon tri izuzetna nastupa publika vas je upoznala na najbolji mogući način. Kakvi su vaši utisci?
Crna Gora nam je postala posebno mesto – od slobodoumnih ljudi do toplog gostoprimstva, ali iznad svega, zbog prijatelja koje smo tamo stekli i koje obožavamo. Svaki put kada dolazimo, osećamo se kao kod kuće, a svaki povratak je prilika da produbimo tu vezu. Definitivno ćemo se vraćati i jedva čekamo sledeće nastupe!
Nikogash Pak je materijal koji je iskoračio još dalje u odnosu na prethodna izdanja. Iako je još uvijek svjež, pominjali ste nekoliko puta u medijima da već radite na novim pjesmama. Kuda će ići Funk Shui na sledećem albumu?Nikogash Pak nas je odveo na neverovatno putovanje – kako muzički, tako i emocionalno. Već radimo na novom materijalu i uzbuđeni smo zbog onoga što dolazi. Novi materijal je u fazi eksperimentisanja, ali ono što možemo da kažemo je da zvuči neočekivano i sveže. Planiramo da pažljivo brusimo ove pesme i delimo ih sa publikom kada budu potpuno spremne.
Muzika i živi nastupi nadomjeste onaj dio sa kojim publika van makedonskog govornog područja ima problema zbog jezičke barijere. Kako vi vidite tu situaciju?
Muzika je univerzalni jezik, i to je nešto što nas stalno iznova oduševljava. Kada publika peva naše pesme na makedonskom jeziku, čak i kada se možda muči sa izgovorom, to nam pokazuje koliko su ljudi otvoreni da povežu energiju sa emocijama koje prenosimo. Naši lajv nastupi su srce Funk Shui-a – to je trenutak kada granice jezika nestaju, a ostaje samo povezanost kroz zvuk, ritam i emociju. Jezičke barijere su za nas izazov, ali i prilika da pokažemo koliko muzika može biti moćna.
Vaša muzika teško da se može žanrovski uklapati, ali vjerujem da će slušaocima neki detalji prizvati sjećanja na brojne važne umjetnike ili njihova djela. Neki raniji radovi mene ponekad vokalno podsjete na Dave Matthewsa, gitarskim rješenjima na John Frusciantea… Šta je Funk Shui oblikovalo u prvim fazama rada?
Hvala vam na takvim poređenjima – to je zaista kompliment! Naši rani dani bili su obeleženi istraživanjem različitih žanrova. Grunge i alternativna scena devedesetih, elektronska muzika tog perioda, kao i tradicionalna makedonska muzika, imali su ogroman uticaj na naš zvuk. Ti uticaji nisu uvek direktni – više su osnova na kojoj gradimo nešto novo i svoje. Današnji Funk Shui nosi taj duh eksperimentisanja, ali sa zrelijom perspektivom.
Šta vas danas inspiriše? U čemu nalazite inspiraciju sada kada se od vas očekuje mnogo više nego na počecima?
Inspiracija je nepredvidiva – može doći iz prijateljstava, protesta, trenutaka frustracije u saobraćaju, ili čak sa planinskih staza ili u vodi bazena ili mora. Upravo ta spontanost nam pomaže da budemo iskreni prema muzici i da se oslobodimo pritiska očekivanja. Pritisak očekivanja nas podseća da muzika mora ostati iskrena, slobodna od unapred postavljenih okvira. Na kraju dana, najbolje pesme nastaju kada im dozvolimo da same pronađu svoj put.
Ne možemo zaobići pitanje o makedonskoj sceni. Ona je uvijek bila bogata i šarena. Od Kismeta, i Arhangela, preko Verke, Foltina i Superhiksa, pa do Funk Shuia i još novijih snaga kakva je recimo Lufthansa. Kakva je scena danas? Imate li nam preporučiti neke bendove koji tek osvajaju pažnju publike?
Makedonska scena danas je življa nego ikada! Ima toliko novih talenata koji stvaraju originalnu muziku. Od bendova poput ZANADU, Lufthansa, do solo umetnika kao što su Damka Cigla, Young Dadi i Mia Perevska – svako od njih donosi nešto novo i uzbudljivo. To je dokaz da umetnički duh u Makedoniji ne prestaje da raste i razvija se. Vredno je istražiti!
Kad smo kod raznovrsnosti makedonske muzike, gotovo da je svaki od bendova žanr za sebe. Šta mislite otkud je ona tako izražena?
Makedonija je zemlja bogate kulture i tradicije, ali i spoj različitih uticaja. U Skoplju možete prošetati kroz nekoliko kvartova i naići na potpuno različite kulture i stilove života, samo po sebi je mesto gde se različiti svetovi preklapaju, i ta raznovrsnost prirodno se reflektuje u muzici. Ta šarena društvena dinamika prirodno se prenosi i na muziku – svaki umetnik priča svoju jedinstvenu priču, što rezultira bogatstvom žanrova.
Često pominjete brojne prijatelje sa regionalne scene poput bendova Buč Kesidi, Idem… Da li ste razmišljali o nekim saradnjama? Možda na materijalu na kojem radite?
Tokom godina stekli smo sjajne prijatelje na regionalnoj sceni. Oni su kao produžena porodica. Saradnje su uvek opcija, ali za nas moraju doći prirodno. Na primer, u Zagrebu svaki drugi koncert nastupamo sa Antun Idem i Borić, koji nam se pridruže na trubi i trombonu, i to su momenti koji nastanu spontano, ali ostaju nezaboravni. Ko zna šta budućnost donosi – otvoreni smo za sve što se desi u pravom trenutku.
Za kraj kada možemo očekivati novi album i vaš novi nastup u Crnoj Gori?
Novi album možete očekivati 2025/26 godine, ali ćemo se u Crnu Goru vratiti i pre toga. Već planiramo sledeće nastupe, zato budite spremni – uskoro se vidimo! Ogromno hvala na podršci i interesovanju, to nam mnogo znači!
Dragan LUČIĆ