Comic Book Men

Comic-Book-Men-Poster-1-362

Comic-Book-Men-Poster-1-362Ozbiljne knjige kažu da se negdje u pubertetu strast za kolekcionarstvom kod onih koji su je imali gubi i ostavlja prostor nekim drugačijim hobijima, da bi se negdje od sredine ili kraja dvadesetih ponovo javila. Često jača nego ranije. Naravno ima i onih koji su predano popunjali svoje kolekcije, a i onih koji su ih prodali da bi kupili kameru, pozabavili se filmskom karijerom i snimili jedan od najzanimljivijih debija filmskog svijeta u vidu „Clerks”.

 

Kevin Smith, kako se to vidi iz gotovo cjelokupne filmografije, duguje sve svojoj budzašto rasprodatoj strip kolekciji, pa su reference na male kolorne kadrove toliko česte da idu do nerazumijevanje kod non-geek auditorijuma, a filmovi poput Dogme ili serijala o Jay i Silent Bobu koji doživljava svoj treći dio upravo ovih dana su i gotovo bukvalno kao sastavljeni iz stripovskih minijatura.

Upravo po dva noseća lika ovog serijala, Smith je nazvao striparnicu koju je nekad 1997. kupio za 30.000 dolara. Jay and Silent Bob Secret Stash je jedno od dva mjesta u kojem se odigrava serijal polučasovnih crtica „Comic Book Men”. Strip klub se nalazi u Smithovom voljenom Nju Džerziju i kako legenda kaže „Chasing Amy” je djelimično snimljen u njemu. Otkupljen za tričavih 30 „velikih”, nije bio zamišljen kao nešto što će Smithu u konačnici donijeti ikakvu zaradu, tv serijal, radio emisiju i brojne podcaste. Prvobitna zamisao je bila spašavanje kutka u kojem su Smith i ekipa koja se i pojavljuje u serijalu proveli gotovo cijelo djetinjstvo. Sve što su saznali i naučili izmigoljilo je iz polica sa stripovima te radnje. Naravno, ispostavilo se da je ovo potpuno isplativ biznis. Kada još sa ljubavlju i biznisom uvežete ekipu sveznalica sa kojom ste odrasli i dijelite iste „poroke”, stvar dobija potpuno novu dimenziju.

Da se razumijemo Comic Book Men nije, kako se ispostavlja da većina misli, serijal o radnji sa stripovima i relikvijama pop kulture u kojoj se sve spontano snima, a frikovi od kojih je svaki naredni čudniji od svog prethodnika upadaju iz minute u minutu. Nakon okončanja druge sezone ponovo je postao dostupan formular za učešće u CBM. Moram reći jedan prilično zahtjevan formular koji vas pita da li ste zainteresovani da kupujete ili prodajete u njihovom dućanu, pa onda redom do u detalj, koji strip, koju ediciju, je li u mint stanju (nešto kao glancer kod nas)… No, sve i da ovi frikovi koji ulaze kroz vrata striparnice ne postoje, CBM je toliko puna života i plijeni dijalozima i trivijama o pop kulturi anglo-Amerike da se jednostavno mora pogledati. Sa druge strane ko je ušao u jedini domaći strp klub zna da je makar 70% ovih tragača za strip dopinzima i šutovima jedan kroz jedan stvarno.

Drugi dio CBM odigrava se u radijskom studiju gdje voditelj emisije – Kevin Smith naravno, svake nedjelje predstavlja četiri rezidenta svoje radnje u Nju Džerziju – Volt Flanagana, Ming Čana, Majk Zapskisa i Brajan Džonsona od kojih su prva trojica stalno zaposleni, a treći je… ono… jednostavno tu. Šta oni rade? U šouu prepričavaju dogodovštine iz protekle nedjelje, začinjene snimcima iz same striparnice. Zaista ako iko na svijetu uspije snimiti zanimljiv serijal o klincima zarobljenim u tijelu skoro-pa-pedesetogodišnjaka, a da nije u pitanju Kevin Silent Bob Smith, javite mi. Čovjek izistinski mora voljeti strip da bi uradio nešto ovako. Osim svih pomenutih aktera kao extras u par epizoda pojavljuje se glavom i bradom Jay – Jason Mewes, ali i likovi poput Stan Leea, Brian O’Hallorana iz Clerksa, nekih nama neznanih junaka drevne hokejaške vještina i neizbježnog pop kulturologa Roberta Brucea. Ovo je možda i jedan od najzanimljivijih karaktera. Taman kada pomislite da čovjek tako potkovan stvarima vezanim za američku pop kulturnu triviju koje vam ama baš nikada u životu neće trebati ne postoji, uključite se na društvene mreže i shvatite ne samo da postoji nego da besplatno dijeli savjete ljudima kako da lakše dođu do predmeta svoje želje, koliko šuški da izdvoje, u kakvom je stanju i gdje će ga naći. Odgovori su toliko detaljni da se slobodno može reći da zalaze u patologiju. Kupovina sedmoinčne figurine Extendara sa ciljem kompletiranja Masters of the Universe kolekcije ili prve Godzila igračke je nepojmljiva za jednog Balkanca koji je bliži kolekcijama ušiju ili noseva. Ipak, ove stvari preko okeana dostižu cijene i do par hiljada dolara.

To je još jedan zanimljiv detalj serijala CBM. Šta se sve može naći u babinim škrinjama i ispod đedove mornaričke uniforme dovoljno govori detalj o momku koji je ušetao i išetao iz Secret Stasha sa gotovo milion dolara vrijednom kutijom superočuvanih stripova sa sredine prošlog vijeka. Znam, ne vjerujete. Izguglajte. Naime, i kod nas su internet aukcije već odavno razrađeno tržište na kojem neka rijetka izdanja Bonelija mogu doseći zaista fascinantne trocifrene brojke. U Americi je ovo izdignuto na nivo nauke, a u tom geek univerzumu likovi poput Robert Brucea su nalik Galactusu – apsolutni vladari, a uz par mint izdanja preko noći možete opremiti stan ili kupiti dugo željeni auto.

Polemike oko CBM traju od njegovog lansiranja prije dvije godine. Iako se na mjeračima uspjeha kotira veoma dobro (primjera radi 7.2 na imdb) zamjerke svakodnevno pljušte na račun već pomenutog kastinga, potenciranja na opuštenosti i vikipedijskom poznavanju pop kulture što otežava praćenje i na kraju zbog samog termina koji ovaj serijal zauzima na AMC-u. Pošto startuje tik iza ultra popularne serije „Walking Dead” koja je izrasla iz istoimenog stripa Roberta Kirkmana, najoštriji kritičari su ubijeđeni da je Smith progurao CBM samo da bi se milionski auditorijum „živih mrtvaca” još malo zadržao na kanalu AMC-a. Naravno onih koji misle da je ovo samo dobar način reklamiranja sopstvenog biznisa je najviše.

Bilo kako bilo, ovo je nezaobilazan serijal za sve koji su se ikada zadržali na stranicama više od pet strip izdanja. Iako su nam američki stripovi o kojima se u CBM priča bili jedva dostupni kroz brojeve Stripoteke, Eks almmanaha i sličnih izdanja, a danas preko Darkwooda i Marvel Essential izdanja Čarobne knjige, domaći stripoljupci će se uključiti bez problema. To što nema Dylana Doga, Zagora, Asteriksa, Alan Forda, Bluberrya i ostalih veličina evropskog stripa njima neće zasmetati ama baš ni sekunde. Iste su to frekvencije. One, opasne!

Dl