Mnoge legende engleske pank scene znaju razočarati u zadnje vrijeme. Zaključno sa zadnjim albumom Adictsa. Rejectse sam I pored ovakve situacije morao odslušati, zbog stare ljubavi prema njima. Uvijek sam ih volio jer su za moj ukus uvijek bili najbolji odraz street, oi, hooligan muzike. Kako i neće kada imaju legendarne: “Oi, oi, oi!”, “Forever blowing bubbles”, “Power and the glory” i mnoge druge pank himne. Novi album je – fenomenalan. Primjetan je produkcijski napredak. Rejectsi na ovom albumu nijesu sirovi, nema praznina, zvuk je pun, basovit, glasovi fenomenalno odrađeni, aranžmani dobro osmišljeni. Daleko od toga da se gubi njihov prepoznatljivi šmek. Ovim album zapravo dokazuju da su uvijek bili dobar bend. Tekstovi su veoma dobri od pank tematike u otvarajućoj “Your country needs you”, lične “I love being me”, lokalne “The devil went down to Essex”, “East end Babylon”… Cockney Rejects pokazuju novu stranu Engleske old school punk škole, koja ako ćemo suditi po ovom albumu ima dosta da ponudi. Album je pun energije, melodije, brz je i mnogo glasan što je nedostaje nekim novim albumima. Cockney su se vratili u velikom stilu, Punk’s not dead, still!
ĐorđepunX