Cavalera Conspiracy – Blunt Force Trauma

cavaleraconspiracyblunt

cavaleraconspiracybluntJoš i prije prvog Soulfly albuma je bio očigledan pravac u kome će Max da se muzički kreće. Iz albuma u album ovo postaje melanž američkog hard corea, death metala i brazilske temperamentnosti bio sve kompaktniji, da bi u posljednje vrijeme ona brazilska komponenta bivala sve rjeđa i rjeđa. „Inflikted”, prvi album u ovoj postavi i pod imenom Cavalera Conspiracy, je zasigurno bio jedan od najočekivanijih albuma u istoriji heavy metala. Album o kome se maštalo godinama. Mini reunion dva čovjeka, braće, koja su činila polovinu Sepulture. Nažalost, iako sasvim jak album, nije ostavio nekog trajnog efekta. „Blunt Force Trauma” je još i više i dublje u HC vodama i „groove” je, sada već po običaju, uvijek u prvom planu gušeći sve drugo. Svi ostali elementi koji čine jednu pjesmu su u potpunosti podređeni beskonačnom, i ruku na srce, nakon nekog vremena, pomalo dosadnom armiranom zidu rifova – kao što i sam naziv albuma kratko i jasno nagovještava. Ne kažem da je loše, samo da je pomalo jednodimenzionalno i kada uzmete u obzir kompletnu Maxovu diskografiju, od prvog Soulfly pa na ovamo, i pomalo monotono. Objektivna vrijednost stoji. Ovo je jak album koji će se itekako svidjeti fanovima Cavalera Conspiracy i Soulfly, ali sam uvjeren da nakon prve euforije, neće ostaviti nekog dužeg efekta na ostatak metal populacije. Pomalo subjektivno i iz ličnog ugla, volio bih da Max malo diversifikuje svoju muziku jer već godinama gura jednu te istu priču, a svi vrlo dobro znamo sa čime je počeo i kako je to zvučalo. Naravno, ovo zadnje je komentar onoga što bih ja volio a Max je itekako poznat po tome da je uvjek gurao isključivo svoju priču, i nadam se da će uvjek takav i biti, a uživo je i dalje jedan od neprikosnoveno najjačih ličnosti i sve ove pjesme će na sceni biti ubistvene (ako ste u prvim redovima, onda shvatite ovo bukvalno)! Sada, kada malo bolje razmislim, ove pjesme i jesu isključivo za živa izvođenja („I Speak Hate” je možda i najbolji primjer). Studijskim verzijama, zbog produkcije i apsolutne matematičke preciznosti, jednostavno nedostaje onaj haos i totalno ludilo koje Max i Co. mogu da naprave na sceni. Sve u svemu, ako volite Maxov stil, nećete se prevariti sa „Blunt Force Trauma” i preporučujem pod obavezno da ga pogledate uživo, i to baš na turneji za ovaj album.

Nikola Franquelli