Dugo nisam slušao Borknagar. Mea Culpa. Potpuno sam zaboravio da su izrasli u jedan ogroman bend. Mea Culpa. „True North“ me vratio na pravi put. Jok Culpa.
Doživio sam nevjerovatnu bujicu emocija slušajući prve pjesme sa albuma. Znate ono kada ne očekujete ništa, pa vas samo poklopi val zadovoljstva i ostavi u totalnoj nedoumici, širom otvorenih usta da muve mogu neometano da zuje van/unutra 🙂 Šalu na stranu, ali, bio sam potpuno iznenađen nekoliko trenutaka tokom navale emocija prvih dva minuta pjesme „Thunderous“. Pa u prvih dva minuta su prošarali kompletnu skandinavsku black metal scenu, od progresivnog blacka, mnoštva tradicionalnih instrumenata, preko tradicionalnog super brzog i zlog, do atmosferic black … Nisu mogli naći bolje i upečatljivije ime za ovu kompoziciju („Thunderous“) koja nosi sve pred sobom. SVE!
Ostatak albuma, iako ima svoje padove i skokove, je monumentalan – jedan veliki monolit na metal sceni koji baca sjenku daleko i drži na velikoj distanci sve koji se usude da priđu. Ovo je činjenica. Ja jesam oduševljen i subjektivan, ali činjenica je da su Borknagar uradili remek djelo moderne muzike, bez ikakve diskusije. Koja je to količina raznih uticaja, od black metala do roka, nevjerovatni audio pejzaži koje vrlo lako bojaju svojom muzikom, pa svi audio ukrasi kojih je kao da su ih prosipali, i na kraju veliki ICX Vortexov vokal … i to sve u samo nekoliko minuta svake pjesme. Ovo je vrlo štur i kratak opis što sve možete očekivati na albumu, ali slušanje istoga ništa ne može zamjeniti. Preporučijem svima koji ih znaju i koji ih ne znaju, da osjete i čuju kakve divote ljudski um može da proizvede.
Zastrašujuća snaga black metala, velike melodije, energija kao da su dvadeset godina mlađi. Obično, kada muškarac zađe u godine, polako je evidentan nedostatak ideja, energije i snage, što je sasvim normalno, ali članovi Borknagar sa ovim albumom kao da se vraćaju nazad u vrijeme, ponovo u svoje dvadesete godine kada su sa svim mogućim bendovima stare Skandinavske black scene pravili i gradili ono što je danas poznato upravo kao Skandinavska scena koja je iznjedrila velike količine svjetski renomiranih bendova i muzičara. Zvuče vitalno, zvuče snažno, kompaktno i vrlo, vrlo bučno, i vjerujte, nije samo dobra produkcija u pitanju. Ljudi su se u potpunosti predali ovom albumu. „The Fire That Burns“ se idealno uklapa u ovu sliku jer njihova vatra i dalje gori nesmanjenim intenzitetom.
Kao šlag na torti, završna „Voices“. Kao što bi kazao jedan dobar prijatelj, „Ovako se završava album!“ U potpunosti sam uvjeren da je sa svom namjerom baš ova pjsma postavljena kao posljednja, da grand finale bude baš veličanstven. Da mi je čuti ovaj album uživo, negdje na Skandinavskom poluostrvu, i da se poslije toga penzionišem na miru i u spokoju. Nikako ne propuštajte „True North“ i očekujte da ga na kraju godine obaspu lovorikama sa svih strana.
Nikola Franquelli