Koliko ste muzički aktivni. Gledali smo Vas i u Crnoj Gori u sastavu Pozdrav Azri. Ima li nekih solističkih planova? Možda sa Vješticama. Mnogi bi voljeli ponovo da vide tu postavu.
Posljednjih nekoliko godina s odlaskom Miše Hrnjaka u Englesku završili smo priču Pozdrav Azri, ali mi je jako drago da su nas ljudi kod vas i u tom bendu zapamtili. Za sada nema interesa da zajedno radimo. Što se tiče Vještica, Sacher ima svoju novu grupu, s kojom svira i stare i nove pjesme, čak ponovo ima i koncerte. No, to što sad radi vrlo malo kvalitativno ima veze s originalnim Vješticama. Max Wilson također ima više svojih bendova, radi obrade i svoje autorske pjesme. Ja pak u muzici nisam aktivan u zadnje vrijeme zbog zdravstvenih i privatnih razloga. Ali zato sam napisao knjigu.
Vaša knjiga je zaintrigirala javnost kao i u ostalom sve što se tiče Azre. Međutim uvijek se gleda to kako je Džoni reagovao na nešto što se piše o bendu. Možete li nam reći šta se zapravo desilo sa bendom, Vašim odnosom sa Džonijem? Kako gledate na to nakon knjige?
Očekivao sam Johnnyjev gnjev, jer on je već dugo gnjevan na sve i svakoga, naročito na mene. Ali ipak su me njegova žestina i rječnik iznenadili. U knjizi ga opisujem u blistavom izdanju, iskreno, čak ga i glorificiram.
Mi smo se posvađali nemilo prije 30 godina, i od tada ne pričamo. No, u vrijeme Azre, posebno zlatne Azre sjajno smo surađivali, i mislim da smo rekli i odsvirali sve što smo imali na najbolji mogući način. Johnnyjev odlazak u Holandiju je bio početak kraja Azre. O svemu tom otvoreno i uz dlaku pišem u svojoj autobiografiji. Moram se pohvaliti da su ljudi uglavnom na pravi način prepoznali nelakiranu i netipičnu priču o tom dobu – direktno iz pera bubnjara. U Hrvatskoj je već hit, prije mjesec dana je izašla i u Srbiji, a veliki je interes i u ostatku regije, te izvan granica.
Mnoge vaše kolege iz Novog vala su i dalje aktivni i stvaraju muziku. Kako gledate na Novi val dana? Itekako se čuju njegovi odjeci.
Istina, većina mojih kolega i suboraca iz doba Novog vala je još uvijek muzički aktivna, ali po mom mišljenju kvaliteta njihove današnje muzike je vrlo skromna. Novi val ex-Jugoslavije je bio i ostao najbolji glazbeni period na ovim prostorima, pa i šire. Vrijeme je iskristaliziralo kvalitetu ondašnjih bendova, i nakon toga se više ništa toliko bitno nije desilo. Zato se valjda i danas toliko sluša i aktualizira.
Probali ste muzičku karijeru i u Holandiji, međutim mnogi misle da je tu jačinu jezika i izraza Azre nemoguće progurati na Zapadu. Da li se slažete sa tim konstatacijama?
Naravno, to je bio jalov pokušaj. Azrine pjesme se nisu olako mogle prevesti na engleski. Johnnyjev opus je bio vezan isključivo za Balkan u svakom pogledu. Iako nedavno na promociji knjige u Vinkovcima, nekoliko dvadestetogodišnjih mladića mi je reklo da prate britanske stranice vezane za to glazbeno područje, te da su naišli na podatak da je kojim slučajem Azra bila engleski bend, bio bi itekeko poznat i tamo.
Moram pitati za Šo Mazgoon, svojevrsni Clash. Mnogi komentatori kažu da ste tu pokazali svoje raskošno muzičko umijeće. Je li taj bend imao budućnost?
Hvala. Slažem se. Ta je grupa imala pravi nivo. Desile su se i neke hit pjesme koje smo uglavnom svirali po Jadranu. Bend je trajao desetak godina. Snimili smo par dobrih albuma i promovirali novi muzički pravac, tvz. otočki rock, koji je očigledno utjecao i na neke današnje grupe s dalmatinskog područja kao što je npr. sinjska grupa M.O.R.T.
Pratite li danas muziku? Da li mislite da je moguć neki Novi talas na ovim prostorima.
Ne pratim sistematski današnju scenu, ali dovoljno sam informiran da vidim da je prilično anemična. Bez pravog naboja i kvalitete. Nedostaje svježih, autentičnih, mladih autora. Mislim da je to glavni problem.
Takođe moramo pomenuti vaše vajarstvo (kiparstvo). Kako izgleda zamijeniti tu mirniju umjetnost ovom bučnijom po kojoj vas većina poznaje. Mnogi vas znaju kao vajara tako što su vidjeli izvajanog Džonija…
Da vas ispravim – ja sam bučnu umjetnost zamijenio mirnom. Naime, iako sam po profesiji akademski kipar, bubanj mi je od malih nogu prva ljubav, i decenijama je to bio i ljubav i profesija. Što se tiče Johnnyjevog portreta, to mi je prva vijest da ljudi baš po toj bisti znaju za moje kiparsko umijeće. Napravio sam cijelu galeriju moćnih portreta sjajnih likova, velikana svakojakih umjetnosti i znanosti, a naročito iz područja rock n rolla, jer sam na taj način htio spojiti svoje dvije umjetnosti – muziku i kiparstvo. Tako sam stvorio biste Hendrixa, Keitha Richardsa, Marleya, Lennona…
Vaša izjava „Izmanipulirani smo medijima, političarima, farmaceutima, marketingom svakojakim… Za sve nam nude pilule i kartice za bodove. I instant-rješenja na svakom koraku…“. Kako bježite od manipulacija?
Trenutno, u biti mjesecima (ha, ha) sam u globalnoj prisilnoj i privatnoj dobrovoljnoj karanteni sa svojom dragom. Na neki način mi paše intimno i komorno jer je zima, ognjište… Crtam, slušam muziku, gledam filmove…
Koje su vam omiljene pjesme koje ste voljeli najviše da svirate live?
Najdraže su mi ostale one pjesme koje sam i svirao i pjevao. Od Azre su to Lijepe žene prolaze kroz grad, Ne prodajem nasmiješenog psa, Iggy Pop, Užas je moja furka. Od Vještica Zlato, Ljubav se ne trži, a od Sho! Mazgoona Na Palagruzu.
ĐorđepunX