Behemoth je jedan od onih jedinstvenih bendova čiji progres je uvjek interesantno pratiti, zato, prije nego seciramo ovaj novi blickrig, pogledajmo ukratko što su izgradili tokom karijere.
U početku bi izazov. Iz izazova se izrodi čvrsta volja.
Behemoth su postepeno gradili karijeru od prvih demo snimaka do „Thelema.6″ albuma. Onda izlazi „Zos Kia Cultus (Here and Beyond)”, prekretnica u karijeri, i Behemoth zadaju prve ozbiljne rane ovom tužnom društvu. Svi naredni albumi (tri bez poslednjeg) su okarakterisani ogromnim napretkom na svim poljima. Intelektualno, konceptualno, audio vizuelno, logistički, svirački, aranžerski itd. Bend je astronomskom brzinom rastao svakog dana i postao najveća svjetska ekstremna atrakcija (zajedno sa još nekolicinom bendova koji trenutno nisu ni primaći Behemoth-u). Nergalove neprilike sa crkvom u Poljskoj i naknadno suđenje, izdavanje autobiografije, pa i borba i pobjeda nad leukemijom su samo dodali ulje na vatru i doprinijeli ogromnoj popularnosti benda. Svaki segment koji čini Behemoth je detaljno pregledavan. Svaki nedostatak je uočen, hirurški precizno izdvojen, postavljen na sto, analiziran i ispravljen. Sistematski su odstranjivali sve slabe tačke, i sve je dovedeno da apsolutne perfekcije. Sve osim jednog segmenta- slušljivosti.
Bez obzira na ogroman i nediskutabilan kvalitet, na zastrašujuću energiju i entuzijazam, ova tri albuma karakterišu nesnosna brzina, haos, muzička agresija koja se ne sreće često, i termo-nuklearna produkcija od koje imate osjećaj da se zemlja trese. Nakon dvije pjesme, bole uši. Ne sumnjam niti malo da je Nergal upravo ovo htjeo, i svaka mu čast i sve pohvale, no gledano iz ugla slušaoca, ovo su albumi koje je prilično naporno (fizički) slušati konstantno. Bila je potrebna neka digresija, nešto malo blaže i melodičnije, nešto da malo primiri olujno more koje je prijetilo da preplavi sopstvenog stvaraoca, neka raskrsnica u karijeri koja je polako počinjala da biva jednolična. „The Satanist” je upravo taj iskorak, ta prekretnica, most između dva svijeta!
„The Satanist” je stari i beskompromisni Behemoth. Brzina, muzička agresija, stav uklesan u vjekovnoj stijeni. Sve ovo, i još mnogo više krasi i ovaj album, ali je za razliku od prethodnih, „The Satanist” je mnogo melodičniji. Napokon je uragan gitara, bubnjeva i Nergalovih kletvi, oplemenjen melodiskim pasažima koji nadograđuju atmosferu i guraju je iznad granica. Ovdje su melodije ono što daje muzičku dubinu albumu, ona komponenta koja je nedostajala na prethodna tri albuma. One izazivaju jezu, strahopoštovanje, izazivaju trans sa otvorenim očima, otvaraju treće oko, pažljivom slušaocu omogućavaju mali uvid u svoje Ja, duhovno putovanje kroz koje se mijenjaju horizonti. Invokacije, rituali i katarza – „čišćenje i uzdizanje duše iznad svih tjelesnih, čulnih strasti i prljavština”. Prepoznatljiva Behemoth muzička agresija i haos sa melodijama koje komanduju, zaustavljaju vrijeme! Rijetko se vidi, ustvari, rijetko se sluša ovakav perfektan spoj dva opozita kao na pjesmama „Ora Pro Nobis” i „The Satanist”. Nemoguće je ne primjetiti tipičnu rock solažu na pjesmi „Messe Noire” – tako mali, a majstorski potez! Spoj divljačke snage i nježnosti melodija gdje se ni malo ne gubi na efektivnosti i uvjerljivosti pjesama. Naprotiv, strahopoštovanje koje je nekada bilo jaki dio imidža, sada je opipljivo i uvjeren sam da će mnogi (iz ovog ili onog razloga) da strepe na sami pomen benda.
Primjetna je razlika i u produkciji. Više nema onog užasno jako naglašenog basa (najizražajniji na bas bubnju i dobošu) koji ruši zidove, a uši krvare nakon dvije pjesme. Sve je sada dovedeno u normalne EQ nivoe. Ovo je tehnički podatak koji je bitan ne samo za sve fanatike tehnike, već i za sveukupan muzički užitak, jer uho i mozak jednostavno nisu stvoreni da lako „vare” zvuk koji su gajili na posljednjim albumima.
„The Satanist” je Nergalova životna priča, iskaz šta je, ko je, i zašto je – i tu se lome koplja. Da ne bih ulazio u daljnju diskusiju oko samih tema pjesama, stava, istina ili neistina, ako ne znate što je/ko je lučonoša, prvo istražite i ne padajte u zamku većine koji Nergala linčuju i vješaju na najvišu granu samo na osnovu nepotpunih informacija i pogrešnih, neutemeljenih i nečinjeničnih uvjerenja. Istražite, kultivišite se, širite vidike, budite Jedan, budite vođa, budite onaj koji zna!
Danas su Behemoth jedan od, ako ne i najunosniji ekstremni metal akt, a da nikada nisu pravili ustupke u svojoj muzici i stavu zarad slave ili boljih prihoda, imidžu nisu dozvolili da prevagne nad muzikom i jedan su od bendova sa najvećom hordom (nešto što bendovi njihovog profila ne gledaju svaki dan) a sa „The Satanist” su betonirali svoju poziciju armaturom od najtvrđeg metala. Iako je album tek izašao, već sa nestrpljenjem očekujem što će sledeće da urade?
Nikola Franquelli