Završen je i peti Bedem fest. Nakon što su se utisci slagali par dana, sa pravom se može reći da je Nikšić dobio još jedan ogroman festival. Fest krupnim koracima ide ka nečemu što bi lako moglo postati format koji će spasiti festivalske bine regiona. Zašto se ostali naši gradovi ne ugledaju na ono što se već pet godina ovdje i četiri godine dešava na polju pored Krupca, a što je itekako uspjela priča, ostaje veliko pitanje. U razgovoru sa brojnim sagovornicima, ispostavlja se da je ono što je iznjedrila nikšićka tvrđava rijetko zanimljiv i čuvanja vrijedan događaj.
Već prve večeri, kao i prethodnih godina je bilo jasno da organizatori računaju na pomoć lokalne zajednice. Ne, onu novčanu naravno, već volontersku. Apeli za pomoć koje su od uha do uha i putem socijalnih mreža upućivali, nijesu ostali neuslišeni. Već prvi ovogodišpnji raporti sa Bedema javljali su o ekipama koje su ostavile svoje obaveze i ugradili dio sebe u život nikšićke tvrđave koja u pravom smislu riječi oživi ta tri dana sa početka septembra.
U organizaciji Bedem festa ne kriju da je ovo aspekt njihove fešte na koji su naročito ponosni. „Na samom početku bili smo oduševljeni činjenicom da je veliko srce Bedem festa i ljudi koji ga vole i pomažu reagovalo u kritičnom trenutku, kad je možda i samo održavanje festivala bilo dovedeno u pitanje. U rekordnom roku, po vrlo teškim uslovima iznesena je sva oprema i mobilijar, tako da smo u petak veče spremni dočekali bendove, publiku i sve goste festivala” – rekli su za naš portal iz organizacije.
Oni koji su ove godine posjetili Lake fest znaju koje je probleme kiša krajem jula napravila organizaciji. Ako su padavine uspjele donekle da poremete julski festival, šta očekivati od septembarskog. Srećom, sve se, kao po narudžbi, stišalo pred sam početak. Uz minimalno kašnjenje kada je ovakva situacija u pitanju, fešta je krenula.
Svu bit ovog festivala u dvije rečenice za Mulj je sažela Sandra iz grupe Hod koja je jedan od brojnih debitanata kod nas: „O Bedem festu imamo samo pozitivno i najbolje razmišljanje. Kada se tako nešto zbiva iz srca, ne može nikada da bude drugačije.”
Valjda se taj duh Bedema dobro osjetio, pa su mediji solidno propratili gotovo svako kretanje sa tvrđave. Zasluga za to ide svakako i predfestivalskim promotivnim akcijama. Od Budve do Zaječara, pričalo se o festivalu, a saradnja sa zaječarskom gitarijadom i banjalučkim Demofestom je odličan iskorak festa koji je do prije dvije godine bio mala lokalna priča.
To je i donijelo dodatni šmek ionako dobro skockanom festu. Stvar koja odvaja ovu manifestaciju od brojnih sličnih je neigranje na kartu zvučnih imena. Svi regionalni muzički hepeninzi odvoje dobar dio svoje priče za hedlajnere, a samo onaj popodnevni zloglasni termin za one koji tek počinju da grade karijeru ili im se baza fanova još uvijek broji trocifrenim brojkama. Ako očekujete da napunite prostor kakav je tvrđava, koji sablasno izgleda kada je do pola popunjen, onda je uključivanje samo tri regionalno ekstra popularna izvođača rizičan potez. Ispostavilo se da je jedan ovakav izvođač po večeri više nego dovoljan za nikšićku tvrđavu. Ni to što se ulaz naplaćivao (cijena prava sitnica!) nije poremetilo rijeku ljudi koji su se odavno spremali za ovogodipnje izdanje.
Da se fest i ove godine potrudio da ispoštuje domaće snage pokazuje i broj nastupa ovdašnjih bendova. Podroom, East Elysium, Prefix, Punkreas, Nagual, Gomila nesklada, Beer & Steel, Rebeka, Masturbeator, VIS Buđola, PPG, Jesenjin, Saša Stojanović & friends… Malo li je. Festival je stilskim šarenišem dokazao da su vrata svima otvorena, ali i još nešto mnogo važnije – da crnogorska muzička scena ide u dobrom pravcu. Posebno zanimljiv detalj kada su domaći izvođači u pitanju je učešće Orkestra saveza slijepih Crne Gore, koje su organizatori i ranije pomagali i promovisali. Ostavljanje prostora za marginalizovane grupe je plus na ionako najvećoj ocjeni ovog događaja. Kada se sjetimo da je i, da je nazovemo tim klišeiziranim terminom rokenrol populacija, i sama marginalizovana, ovakav potez organizatora je očekivan.
No, ipak je trebalo imati osjećaja za ovakav detalj.
Prostor koji je ostavljen za crnogorske izvođače i goste iz regiona koji se prvi put predstavljaju domaćoj publici (izuzetak je Sempre Peligroso koji je već dva puta nastupao u Crnoj Gori) je dobro odjeknuo zidinama i pokazao da, em publika ima sluha za nove bendove, em ti bendovi zvuče jednako dobro kao izvikana regionalna imena. A i u stanju su da popune ovoliki prostor. Naravno, da je najveći broj auditorijuma došao zbog hedlajnera, ali ko je bio ili pregledao brojne galerije sa ovog događaja, jasno mu je da su svi izvođači imali ogromnu gardu fanova ispred sebe. Instant mijenjanje fejsbuk kavera gostiju iz regiona sa prizorima prepune tvrđave, govori dovoljno.
Jedni od brojnih koji su debitovali u Crnoj Gori bili su i užički sastav Lude žene koji su poslali kratku i jasnu poruku: „Dobri ljudi bili su svuda oko nas – brojna publika, ljubazni domaćini, posvećeni organizatori. Sjajna organizacija, prekrasan ambijent, hladno pivo… Hvala svima na srdačnom prijemu – bilo je zadovoljstvo biti deo ove priče””
Sličan stav ima i Nikola Galić, gitarista grupe Neuro, koji na karakterističan način potvrđuje gore napisano: „Što se tiče Bedema, mi smo jednostavno – oduševljeni! Taj dan na put smo iz Banjaluke krenuli u 7:30. Bilo je nekog kašnjenja, čekanja na granici zbog tehničkih problema sa ATA karnet dokumentom i dr. tako da smo na tvrđavu stigli bukvalno 20ak minuta pred naš nastup. Iz kombija na binu, nismo radili tonsku probu” – kaže Galić i dodaje – „Imali smo odličnu interakciju sa publikom, koja je bila sjajna. Stvarno, bez nekog uvlačenja, Nikšić ima takvu publiku koju bi svaki grad i svaka scena poželjela. Ne čekaju ispred do nastupa hedlajnera, već podržavaju i predgrupe. Neki su čak i pjevali sa nama, a svaka pjesma je bila propraćena velikim, iskrenim, aplauzom, što nam je mnogo značilo i ovim putem se zahvaljujemo svima. Umor i mrcvarenje na putu smo zaboravili u sekundi. Iskreno se nadam da ćemo doći još koji put. Ovakvi događaji poput Bedem festa vraćaju vjeru u ono što radimo”.
Da je publika ispoštovala i dirnula izvođače, priznali su nam i iz benda Plastic Sunday: „Što se tiče Bedem Festa to je sigurno jedan od najboljih i najiskrenijih festivala na kojem smo do sad nastupali. Pre svega sve pohvale organizaciji i ljudima sa Bedem Festa, koji su se zaista potrudili da naprave ovako dobar festival. Puno hvala Nikšiću na gostoprimstvu, kao i nikšićkoj publici koja je definitivno jedna od najboljih pred kojom smo svirali”.
Siempre Peligroso koji je kako rekosmo imao prilike već dva puta da posjeti naše krajeve, na svom fb profilu je ponešto i pojasnio statusom: „Eeee dok smo putovali ka Nikšiću ove godine osećali smo se kao da se vraćamo kući. Bedem Fest / Nikšić je dokazao da može bolje, te je ove godine organizacija od backstage-a do prodavca kokica bila besprekorna, bendovi su bili na visini zadatka (Jedna ljubav za sve nikšićke bendove!!) Bedem Fest je nikšićki festival, festival građana Nikšića… Bedem Fest je Siempreov festival”.
Stavove kolega potvrdili su nam i riječki Kryn. „Prvi put smo u Crnoj Gori, u Nikšiću i oduševljeni smo svirkom na Bedem festu, publika nas je genijalno primila i uživali smo u svakoj minuti nastupa! Čuti uzvike imena svojeg benda uvijek dobro zvuči! Organizatori i volonteri su nas srdačno primili i osjećali smo se vrlo ugodno!”. Bend je za naš sajt podijelio još jednu impresiju, ali i nešto na šta bi se ubuduće posebno morala obratiti pažnja. “Bitno je istaknuti da je ovaj festival svake godine sve ozbiljniji i mnogi festivali bi se mogli na njih ugledati, jedina naša zamjerka je kašnjenje i nepoštivanje dogovorenog termina sviranja i ovim putem se zahvaljujemo svima što su nas čekali do tri ujutro!”.
Slavko Matić frontmen Zbogom Brus Li -a – jednog od ovogodišnjih gostujućih sastava sa najdužim stažom je bio i najiscrpniji u impresijama sa gostovanja.
„Ispunismo davnašnju čežnju za svirkom u Crnoj Gori, i to baš u njenoj RnR prestonici-pivskom Nikšiću. Mislim da je duh Save Kovačevića zadovoljan sa nama. Ja sam se takođe slikao pokraj znamenitog partizanskog heroja Brke, što mi je predstavljalo osobitu čast, jer i mene moji najmiliji od milošte zovu Brka, čak i kad brkove ne imam. Takođe smo svirali kao uvertira Rambu Amadeusu, a to je svaki put gotovo kosmički ugođaj” – počinje razgovor Matić.
Priznaje da je prvi put pio omiljeno pivo direktno sa izvora, ali i “Takođe smo nastupili sa jednim oriđinale Nikšićaninom, vrsnim perkusionistom i moralnom gromadom Slobom Jovićevićem, te ću ovu priliku iskoristiti da reklamiram njegovu školu za udaraljke SiDrum. Pozdravljamo i njegovog sina, koji će nam nadam se jednog dana srediti svirku na Ibici, u nekom Tehno Punk klubu”.
Svi naši sagovornici su kao neizostavni dio cijele priče istakli druženje i sve ono što se dešavalo van granica tvrđave, a kako izgleda bilo je svega. Između ostalog i uspješna tribina koja je organizovana u Blues Brothers baru na kojoj su između ostalih učestvovali Rambo Amadeus i Marko mIlivojević koji je tom prilikom rekao: „Samo sam u Nikšiću vidio da ljudi napuste kuće po kiši i izađu na Bedem da pomognu! Ovo što vi radite nisam video nigde. Imate potencijal za nešto mnogo veće. O ovome ću svugde da pričam “. On je sa organizatorom Petrom Šundićem i ekipom lokalnih muzičara odradio i dobar set podjsećanja na stvaralaštvo Milana Mladenovića.
Frontmen ZBL-a nam je otkrio i kako je to izgledalo kada muzičari nijesu na bini: „Upoznali smo mnogo divnog sveta, najviše pozdravljamo Radžu, kome srce nije kamen, zatim Borisa, frontmena legendarnog DST-a, koji nas je ugostio ka svoje, i naravno jednog, jedinstvenog i ako smem reći nenadjebivog Petra Šundića, direktora festivala. To je prvi direktor jednog modernog festivala u regionu koji izgleda kao mešavina Džona Lenona i Džonija Štulića, i vazda je nasmejan. Pozdravljamo i ekipu kultnog kafića Blues Brothers, gde smo proveli mnoge lepe, pivom obojene, trenutke, pre i posle nastupa” i dodao da su ga posebno dojmili „Dobri domaćini, pobeda nad kišom, i neverovatno lepe devojke i žene, koje su posle nas ostale časne i poštene, jer valja nam ponovo u Nikšić, nadam se uskoro.”
Na pitanje da uporedi ovaj fest sa nekim regionalnim, Matić nije odolio da ne napravi paralelu sa njihovim Exitom. „Zbog samog bedema, odnosno tvrđave, naravno da je meni, kao Novosađaninu, prva asocijacija Exit fest. Bedem je manji, intimniji, duševniji i definitivno rokerskiji što je meni kao sredovečnom (ali žene kažu, po izgledu mlađem) punk rokeru mnogo bliže srcu”.
Za kraj organizacija ne skriva oduševljenje postignutim. Ponovo uz rijeku volontera, trodnevna fešta je završena, sada već tradicionalnim roštiljom i druženjem na tvrđavi. „Kao i prošle godine, ponosni smo zbog činjenice da je veliki prostor bio posvećen mladim kvalitetnim bendovima iz cijelog regiona, da su ostvareni novi mostovi saradnje sa Srbijom, BiH i Hrvatskom, kao i na činjenicu da je ove godine ostvarena direktna saradnja sa Zaječarskom gitarijadom čiji su predstavnici bili gosti Nikšića tokom trajanja festivala” – rekli su nam organizatori i zaklučili “Sve je to dokaz da je ovaj festival zbog svog jedinstvenog duha i ideje odjeknuo daleko izvan našeg grada i da smo na naljepši mogući način predstavili grad i našu muziku”.
redakcija