Plan je vrlo prost i izravan:
Vrijeme: 22 i 30.
Mjesto: Subverzivno revolucionarna noć u “La Squadra”, Podgorica.
Zadatak: Predstavljanje albuma “Krivi Horizont” (Darzee), i “Transplantacija” (saradnja “Barska Stoka” i “Bachi Rimu Trupa”).
Organizacija i izvedba: Darzee i Dvorska Luda, Barska Stoka, Bachi Rimu Trupa, i na kraju, allegro molto vivache grupni blitzkrieg hard core rap svih navedenih sa još ekstra gostiju.
Očekivani ishod: Gromoglasno repovanje, parcijalna nagluvost, puna bešika.
Prvi sa mikrofonom izlaze Darzee i Dvorska Luda sa zadatkom da fokusiraju i ugriju publiku koja pije pivo i očekuje adrenalin. Odmjerenost, preciznost, smirenost i suzdržanost su bili jako evidentni, barem prve dvije, tri pjesme. Vidno u elementu i u potrazi za jačim stimulativima, Darzee na kratko baca pogled na publiku i grčevito hvata mikrofon kao da mu život visi o njemu a na vratu mu se žile ocrtavaju kao sajle. Transformacija je započela. Nižu se skoro sve pjesme sa vrlo freškog i odličnog albuma “Krivi Horizont”, a publika, iako ne baš pretjerano brojna, vrlo prijatno prihvata svaku pjesmu. Led i poza pojedinih se tope vrlo brzo i distanca među mlađima, starijima, šarenima i jednobojnima je sve bljeđa. Bez neke pauze, momcima se priključuje Joe Shua Kizz i “Barska Stoka” kreću artiljerijom u ofanzivu na okupatora! R-A-S-P-I-Š-T-O-L-J-E-N-J-E! Da li je to zbog veće uvježbanosti pjesama ili zbog već zahuktalije atmosfere, nisam siguran, ali mi vjerujte da je bilo raspištoljenje, i Dvorska Luda, Darzee i Joe Shua Kizz suklaju užarene rime, vatru i sumpor. Više se nije klasično repovalo. Ovo je bilo d’ranje u mikrofon i beskompromisno nadglašavanje haosa modernog društva! Adrenalin im je pucao na oči i uši. Već dobro atmosferom podmazani i u groove uvučeni, na borbene pozicije izlaze Podgorički “Bachi Rimu Trupa” (Bonez, Gorski, Wicked Ras i NTouch) čiji, hmm, hajde da ga opišem kao stoner rap, malo primiruje i konsoliduje atmosferu kraćim solo nastupom i pripremaju teren za raspištoljenje br. 2, a to je “Bachi Rimu Trupa” i “Barska Stoka” na zajedničkom albumu “Transplantacija”. Prije sam rekao raspištoljenje. Ono što je slijedilo me je itekako prijatno iznenadilo. Naime, pored, nazovimo je okosnice MC-eva koji su na sceni bili cijele noći, dolazili su i odlazili i drugi, tako da je na sceni bilo između dva i pet ili šest MC-eva i vladala je neka vrsta organizovane neorganizacije sa MC-evima koji su dolazili, odlazili, svraćali, pozdravljali, smijali se, ubacivali komentare, pošalice, bili generalno itekako raspoloženi i koja je dala samo jednu veću notu zanimljivosti, prijatnosti i one familijarne prisnosti kakvu možete postići jedino i isključivo u malim klubovima kada su izvođač i publika jedno drugom na dohvat ruke i skoro isto. Očigledno je prijateljstvo među ljudima, očigledna je uvježbanost, očigledno je da itekako sve ozbiljno shvataju i činjenica da je sve prošlo sa vrlo malo grešaka – koje su u letu ispravljali – je samo pokazatelj sklonost ka adaptaciji, dinamici i improvizaciji. Svako ko se ozbiljno bavi muzikom, komponovanjem, realizacijom ili menadžerstvom, ne bi smjeo sebi da dozvoli previd i ne obrati pažnju na ove talente.
Svaka čast svim MC-evima. Svi su se pokazali, dokazali i bili i više nego dobri, ali moram da izdvojim jednoga, Joe Shua Kizz i njegov stil i brzinu. Sada vam govori fan i ovo je u potpunosti subjektivno, i za to me izvinite, ali je na mene ostavio vrlo jak utisak. Jedna od izvedenih pjesama je bila “Konflikt”, vrlo zahtjevna, brza i duga pjesma, i čovjek kao da svo vrijeme nije hvatao zraka nego je rafalno ispaljivao rime, jedna, druga, treća, stota, hiljadita, zajapurio se, zacrvenio, napeo kao struna, mikrofon je stezao, grizao i proklinjao, a rime bez anjci jedne greške padaju kao da Bata Živojinović puca. To je bilo izvođenje za skidanje kape.
Gledajući ovaj nastup, gledajući ovo jedinstvo, izuzetnu uigranost, raspoloženje i atmosferu, nije moguće a ne diviti se ljudima da u ovakvom haotičnom društvu, stvore jednu oazu gdje su intelekt, moral i zrelost stavljeni na probu i kritično analizirani. Sa dužnim poštovanjem prema drugima, kako hip hop izvođačima, kako rock, pop, elektro, trte mrte, ali, po mome skromnom mišljenju, svi bi oni trebali da malo primire ego, um, zaborave što misle i predpostavljaju da će drugi o njima reći, i češće prisustvuju ovakvim događanjima, svirkama, kako hoćete, jer mogu mnogo da vide, uporede i nauče o stilu, o stavu, o profesionalnosti i o posvećenosti, i na kraju krajeva, da malo promjene ambijent i zvuk … ali i vice versa. Ključ je u diferencijaciji.
Zaključak: Uši preživjele, bešika još uvjek rastegljiva, a crnogorska rap scena je skromno ali vrlo direktno i jako pokazala skladnu uniju intelekta i mišića.
Nikola Franquelli