Knjigu “Tvornica glazbe: priče iz Dubrave” napisao je Siniša Škarica, dugogodišnji urednik u Jugotonu i Croatia Recordsu, čije su višedecenijske bilješke i eseji napokon ukoričeni te predstavljaju svojevrsnu čitanku o rođenju Jugotona, danas Croatia Recordsa, od 1947. godine pa sve do pune zrelosti 1969. godine.
Biografija hrvatske i ex-yu diskografije nastala je iz pera njenog ponajboljeg poznavaoca koji u predgovoru knjige napominje:
Ako 70 godina danas u ljudskom vijeku i nije bogzna što, za tvrtku je takvo trajanje samo po sebi vrijedno svakog poštovanja. Ako pri tomu takva tvrtka zauzima istaknuto mjesto u kulturnom i uopće društvenom životu jedne države do te mjere da njeno ime postane simbolom čitave djelatnosti (bez obzira na to što ga je, nakon tri četvrtine prijeđena puta, kao što znamo, mijenjala); ako u svom arhivu čuva dio kulturnog – poglavito glazbenoga – nasljeđa čak šest država, odnosno njihovih naroda i nacionalnih manjina (pohranjena su i govorna, književna i glumačka te dječja izdanja), a riječ je o gotovo devedeset tisuća snimaka razmještenih na više od osamnaest tisuća artefakata; ako je i u ovom trenutku najveći hrvatski diskografski izdavač, unatoč tomu – ili upravo zbog toga – što svojom aktualnom programskom politikom njeguje isključivo domaći repertoar, onda možemo govoriti ne samo o poštovanju nego i o štovanju tvrtke koja je izrasla u društveno-kulturnu ikonu. Uostalom i poseban Porin za doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji, što ga je kao prva tvrtka uopće dobila prije deset godina, potvrda je njezine iznimne uloge.