SIMPSONI I FILOZOFIJA
William Irwin, Mark T. Conard, Aeon J. Skoble
Izučavanje crtane serije, posebno one koja je planetarno popularna kao Simpsoni, može se isprva učiniti kao posao ispod časti ikome ko se okitio akademskom titulom. No, skupina profesora, asistenata, filozofa i jedan nastavnik matematike dokazaće snobovima da su bili u krivu. Štaviše, zapanjiće vas broj njihovih referenci na mnogobrojne američke serije, igrane i crtane, da ćete se na kraju zapitati sastoji li se studij filozofije od gledanja televizije i zašto vas niko nije upozorio na to kad ste hrlili upisati elektrotehniku. Bez brige, radi se o ozbiljnim ljudima i ozbiljnoj knjizi koja će vas preko vaših omiljenih žutih likova upoznati s Aristotelovim prikazom vrline, američkim antiintelektualizmom, eudaimoniom i još nekim grčkim riječima koje je spominjao Homer, onaj koji nije pio Duff i jeo panirani sladoled. Sad vam je jasno, Simpsoni i filozofija (Jesenski i Turk, 2008) nisu eseji namijenjeni samo okorelim obožavateljima vragolastog Barta, pohlepnog gospodina Burnsa i požrtvovne mame Marge, već svima onima čiji klikeri rade sto na sat dok slušaju muziku, voze se u tramvaju ili izlaze na izbore. Sam Homer Simpson jednom je izjavio: Crtići nemaju nikakav dublji smisao. To su samo glupi crteži s jeftinim štosovima. Ne dajte da vam proda foru: drski ali mudri profesori ovdje se redaju ne bi li doveli u pitanje Homerov autoritet za povijesnu sudbinu njegove porodice. Ima li Homer Simpson aristotelovskih vrlina? Možemo li od Maggie išta naučiti o vrijednosti šutnje? Je li Bart upravo takav čovjek na kakvog nas upozorava Nietzsche? Što nam Lisa može reći o našim podvojenim osjećajima prema intelektualcima? Saznajte zašto marksisti nemaju smisla za humor, što je zapravo govorio Zaratustra i što s tim imaju Homerovi uštipci s dvostrukim prelivom.