Lokalna scena je u poslednjih par godina iznjedrila pristojan broj izdanja. Svaki novi album benda sa ovih područja se iščekuje sa nevjericom, nestrpljenjem i preslušava mnogo puta. Ukoliko uz to taj bend važi za jedan od najperspektivnijih i najenergičnijih aktivnih bendova u Crnoj Gori, kao što je to ovdje slučaj, značaj tog novog materijala je utoliko veći.
Gomila nesklada nastavlja sa novim albumom, simboličnog naziva 81, tamo gdje su stali sa prvim izdanjem 2000 godina. U pauzi između dva albuma objavljen je i singl Atlas, koji je nagovijestio određene novine u zvuku, tako da se i moglo očekivati da će novi album biti nešto teži i čvršći u odnosu na prvi. Gomila funkcioniše u ovoj postavi već dugi niz godina, tako da nema promjena u odnosu na ekipu koja je snimila prvi album – Marko vokal, Vuk i Alen gitare, Igor bas i Peka bubanj. To je svakako veliki plus i ta stabilnost postave može se lako osjetiti na novim snimcima. Novi album snimljen je krajem 2016. godine u beogradskom studiju Blaze, a objavljenkao besplatan download u februaru ove godine. Produkcija je na jako visokom nivou, moglo bi se reći da se po prvi put jasno čuje svaki ton koji ovi momci odsviraju u studiju, i da je na snimku uhvaćena energija njihovih nastupa koji su i glavni adut benda. Stilski gledano, Gomila je otišla korak dalje u ekstremnijem pravcu – vokali su prodorniji, puni bijesa i energije, gitare sirove, agresivne i teške, a nove pjesme dosta kompleksnije i tehnički zahtjevnije, sada već nešto bliže modernom metalu nego tradicionalnom hard core zvuku.
Kako važe za jedan od najusviranijih i najpreciznijih bendova u Crnoj Gori, momci su završili snimanje u rekordnom roku i to, što je još važnije, veoma uspješno, pa se na albumu može čuti ta uigranost i tačnost. Ono što je, između ostalog, obilježilo rad ovog benda u poslednjih 10-ak godina bili su i komentari tipa: bili bi mnogo bolji da su vokali manje napadni, da su razgovjetniji, da je muzika malo manje agresivna imali bi više publike – svako ko je to očekivao na ovom albumu ostaće razočaran. Gomila je snimila album kakav oni žele, uhvatili su zvuk koji su tražili, a vokali su još žešći u odnosu na prethodne snimke – svaki komentar i mišljenje se poštuje, ali ovi momci ne prave kompromise i rade ono što žele i kako oni misle da treba, i za to zaslužuju ogromno poštovanje!
Tekstovi su za komad bolji i zreliji u odnosu na prvi album, a tu naročito mislim na naslovnu 81, koja je dobro uvijena kritika onih koji zaslužuju i mnogo direktnije pljuvanje, odličnu stvar Besa, koja bi mogla da postane jedna od favorita na svirkama , South, Titan i Pattern, koja je omaž istoimenom bratskom bendu koji je svojevremeno često dijelio binu sa Gomilom. Da se razumijemo, ima u novim tekstovima i nekih momenata za koje bi se moglo reći da su nedovršeni, ili da su kliše (recimo poput nekih djelova teksta Gomila spremna je), ali je napredak u odnosu na većinu tekstova sa prvog albuma evidentan. Dakle, prostora za poboljšanje kada su tekstovi u pitanju i dalje ima, što odmah znači – i prostora za još jači i moćniji album.
Teme su različite: kritika društva i onih koji ga čine takvim kakvo jeste, lični demoni i izbori, bijes (MNOGO bijesa!), data riječ i cijena njenog poštovanja ili gaženja, odnos čovjeka prema ovoj planeti, otuđenost… Ono što možda i najviše bode oči kada je ovaj album u pitanju su naslovi pjesama. Stiče se utisak da su pojedine pjesme imenovane na brzinu, bez puno razmišljanja i očigledne veze sa sadržajem tekstova.
Omot koji je urađen po motivu naslovne numere je rad Marka Janjuševića, likovnog umjetnika i frontmena benda Manitou, i savršeno se uklapa u koncepciju albuma. Hladne boje, nejasni obrisi i rupa u staklu za koju je odgovoran jedan od osamdeset jednog metka o kojima je riječ u naslovnoj pjesmi vizuelno dočaravaju svu energiju, bijes i gorčinu koje bljuju nove pjesme Gomile Nesklada. Sudeći po lokalnim glasinama, ovaj album će imati i CD izdanje (što je za pohvalu, u vremenu kada se slušanje i objavljivanje albuma svodi na dva klika), pa će biti zanimljivo vidjeti kako će kompletan artwork izgledati kada se album odštampa i dobije fizički oblik.
Gomila je snimila album koji će se pokazati kao veoma značajan, iz više razloga: na njemu je bend pronašao zvuk koji mu u potpunosti odgovara, prenosi energiju koju Gomila ima na bini i donosi nove stvari koje će biti okosnica nastupa na kojima ovi momci dominiraju svojom uvježbanošću i sviračkim umjećem. Ono čega na ovom albumu nema su kompromisi – 81 nije album koji će prijati svima, ovo nisu pjesme koje se slušaju uz popodnevnu kafu. 81 je veoma značajan doprinos lokalnoj i regionalnoj underground sceni. Ono što je najvažnije je da će možda baš preko ovog albuma neke nove generacijekoje odrastaju uz lokalne bendove otkriti Pro-pain, Sick of itall, Agnostic front, ili pak Slayer, Anthrax i slične bendove.
Timber Bil