Hey yaaa! Opet taj Boston! Po zvuku koji gaje bendovi iz ovog grada reko’ bi čovjek kao da su dio Britanije a ne te nama ne baš premile Amerike.
Ipak je Boston najevropejskiji grad u USA, vrlo moguće da je i u tome caka. Nego bilo kako bilo novi album kojeg sam nažalost sa zakašnjenjem preslušao tek nedavno (moja loša, pardoniram! Album je izašao 2013-te) mi je dokazao da neki bendovi jednostavno ma nema trika da mogu da vas razočaraju! Takav je slučaj i sa sada već legendarnim Dropkick Murphys-ima! Novo 9-to izdanje ovih matorih pank pirata donosi isto što i prethodnih 8 albuma. Surova i energična pank svirka koja pršti na sve strane, tekstove koji govore o milionima litara popijenih u krčmama na maglovitim dokovima Bostona. Kad se tome doda bendžo, gajde, poneka violinica i horsko pjevanje koje diže iz mrtvih i grofa drakulu pa ja ne znam stvarno šta čoek može od ovih ljudi više da traži. Keltski pank-folk-rokenrol u apsolutno najjačem izdanju! Možeš ili ovo da voliš ili “produži dalje” kako bi rekao nalickana lunja Čolić.
“The boys are back”, “Prisoner’s song”, brza i euforična “Burn”, pa onda praznična “The season upon us”, fantastično zarazna “Out of our heads”. Mozak ispran kao tepih ali se ne žalim! Daj još tog “zla” druže Bostonski! A onda “Rose tattoo” stvar koja liječi sve neizlječive bolesti! Po meni najbolja numera koju su Marfijsi napravili u potonjih 10 godina. Pjesma kojom pjevač objašnjava kompletnu suštinu onoga što su oni i što rade evo već 18 godina. Sing loud Sing proud! To ti je to moj dilbere. Mračne pabčine, avetna ekipa, vesela muzika i pjesma a sve to zaliveno starim dobrim ginisom ili nekim drugim lagerom nije više ni bitno. Ovakav bend se ne rađa više, to sigurno. Zavalite se u fotelju i odvrnite ovaj album do daske ako ste pobornik gore napisanog. Ako nijeste uvijek možete da produžite dalje što bi rekao već pomenuta nalickana lunja Čolić.
So raise the glasses you bastards!!!
By: Dabo hejt