Uživo u pariskom studiju, pravo na traku za ravno sedam dana ljudi su odsvirali i izmiksali novi album, koji su uvježbavali na tonskim probama i rijetkim pauzama izmedu nastupa. Zahtjevan posao, užasno riskantan, ali zato zvuci bolje nego vecina od njegovih sedam prethodnika. Grešaka je u ovakvim uslovima moralo biti, ali izgleda da je upravo to ono što su Harper i kriminalci željeli. U momentu kada primjetite omašku (a to je dosta teško) shvaticete koliko je vrijedan ovaj album. Posebno u današnje vrijeme kada se pjesme peglaju do besvijesti. Posebnu draž ima Harperov vokal sa izuzetnom rasponom od visokih partija u „Say You Will” do dubokih, zabrinutih uzdaha u „Younger Then Today”. Kao svoje najdraže LP Harper je cesto navodio Marlijev „Natty Dread” i Morisonov „Moondance”. Djelove oba možete naci na „Lifeline”. Nadajmo se da je ovo buducnost muzike: bez kompjutera, pro-toolsa, direktno sa turneje u studio, pa na 16 kanalnu analognu traku. Tacno kako su to radili oni koji su napisali prva poglavlja istorije popularne muzike.
Ben Harper – Lifeline
