Nouvelle Vague su cover band, i to još pop cover band. Po definiciji nekih od najvećih muzičara, biti u cover bendu je neinventivno i bez uzbuđenja. Jednom riječju, bulšit. E, pa i nije baš sve tako crno/bijelo. Nouvelle Vague u cijeloj toj cover band slici ubacuju boje, a pošto su Francuzi, boje nabacuju ne štedljivo i samo malo da zamažu oči, već nabacuju kantama i bačvama. Njihovi coveri nekih od najvećih svjetskih hitova osamdesetih i devedesetih godina su im obezbjedili malo statusno ime na svjetskoj muzičkoj sceni.
Da se razumijemo. Nouvelle Vague obradi pjesama pristupaju na vrlo ličan način, obrađujući pjesme onako kako bi oni htjeli da zvuče, onako kako ih čuju u njihovim ušima, i zvuče baš dosta drugačije od originala jer su provučene kroz kaleidoskope sambe, regea i francuske šansone i finalni proizvod je ne samo kudikamo drugačiji nego original, već su uspjeli da udahnu novi život svim ovim pjesmama.
Obrađene pjesme nisu sve pop ili disko osamdesetih godina, već tu ima elektronike, post punka, brit popa i rocka … hoću reći da su pjesme vrlo različitih emotivnih naboja, različite ritmike, različitih pravaca, i uspjeli su da ih obrade tako da cijeli album ima uniformnost i jedan vrlo zarazan sklad koji obezbjeđuje sate bezbrižnog uživanja. Ali, moram spomenuti i vrlo senzualne i pitke ženske vokale, koje su vrlo strogo birali za svaki album, i zahvaljujući kojima ovaj album dostiže svoju ležernost i pitkost. Bez ovakvih vokala bi sva muzička umješnost ipak bila uzaludna.
Postići ovoliki uspjeh u obradama pjesama nije niti malo lagan posao, ali kada sam pročitao o osobama koje stoje iza imena benda, i shvatio da rade ono što su htjeli od djetinjstva te da neizmjerno uživaju u tome, onda mi je postalo potpuno jasno kako su toliko dobro uspjeli da obrade Billy Idol, Tears for Fears, Depeche Mode, The Clash, Duran Duran itd. i da cijela slika ne bude jedna velika juha mješanog povrća – bezlična, bezoblična i neukusna. Ova njihova juha je ukusna za polizati prste. Ovo je veganska juha sa jednim ogromnim komadom mesa koji je potpuno poludi od ukusa. Ja se iskreno nadam da ste za malo drugačiji pristup muzici i svim srcem vam preporučujem da čujete ovaj i sve prethodne Nouvelle Vague albume. Isplati se, a million times over.
Nikola Franquelli