Kontraverzni Božo Vrećo objavio je jučer novu pjesmu i spot „REVOLUTION” koja je, tvrdi, odgovor na pitanje ko je on. U razgovoru sa našom saradnicom koji je izvorno objavljen na portal interview.ba govorio je o tome šta ga oslobađa, čemu teži, govorio je o dualnosti i otkrio smatra li sebe borcem za prava transrodnih osoba u BiH.
Ja smatram sebe samo oslobođenim bićem u tom smislu, da živim i kao muškarac i kao žena i da se ne bojim izaći vani. Stvaram kao dualni umjetnik, volim i prkosim vremenu i konzervatizmu. Drago mi je da mnogi pronalaze svoj put gledajući kako ja koračam ka svom cilju, drago mi je što se i drugi oslobađaju i vrlo rado mi pišu o tome, povjeravaju se i to je negdje poprilično dovoljan dokaz koliko sam zapravo uspio unijeti slobodu kroz sve što ja danas jesam. Uspio sam je nametnuti i istrajati u nakani. Bog nas je stvorio takve da se izborimo za svoj identitet, za svoju slobodu i ljubav.
Jučer si promovisao novu pjesmu i spot „Revolution”. I ona je, kao i ostale za koje si napisao tekst, pjesma o ljubavi i čežnji. Za ovu kažeš da je omaž radu francuskog kompozitora i instrumentaliste Jean Michel Jarrea koji je napisao muziku. Je li te on inspirisao za riječi?
Ne, inspiraciju za takve ljubavne riječi uvijek pronalazim u ljudima oko sebe, sudbinama i ličnom iskustvu. Sve moje pjesme su zapravo pravi odgovor ko sam i koliko je Ljubav moje drugo ime. Jarrea slušam od malena i drago mi je da sam mogao da na taj način sudjelujem u ovom projektu sa divnim umjetnicima koji vole i cijene moju umjetnost.
U ovoj pjesmi, kao i u mnogim drugim, kombinuješ muške i ženske elemente, isto je u spotovima ali i u live nastupima. Publika na koncertima time je oduševljena, ima li onih koji kažu drugačije?
Nema, te koji misle drugačije ni ne primječujem jer nisu moja publika pa ih ne bi ni komentarisao. Ja svoje pjesme posvjećujem mojoj publici koje je svakim danom sve više na sve četiri strane svijeta i tome sam posve posvećen.
Moja publika je rasterećena malograđanštine i kompleksa pa između nas onda niti nema ništa drugo osim ljubavi i slobode koja je neprocjenjiva.
U mnogo segmenata si promijenio sevdah, unaprijedio ga vizuelno i unio u sevdalinku mnogo posebniju emociju. U čemu nalaziš inspiraciju?
Kao što već rekoh, mene inspirišu dobrota u ljudima, tuga i ljubav koja je od iskona glavni motiv za jednu takvu pjesmu. Puno zapravo ponirem u sebe i pokušavam kroz moju poeziju da otpjevam sve što moje srce osječa i želi poručiti, u tome uspjevam jer je iskreno i nepatvoreno,hrabro, smjelo i dostojanstveno. Drago mi je što sevdahu vraćam ono što mu je bilo uskračeno – dualnost, glas ispred svega i svih ostalih instrumenata i sakralnost. U svijetu banalnih i tričavih stvari koje nas okružuju, moja muzika je poput palače koja nema ključeve da uđeš unutra, ulaze samo oni čistog srca i ranjene duše.
Upravo ta inspiracija, ta tvoja palača i tvoja energija, na neki način svakodnevno mijenjaju društvo u Bosni i Hercegovini koje je još uvijek, možda ne u teoriji ali u praksi, jako patrijarhalno. Smatraš li sebe borcem za vidljivost i prava transrodnih osoba u BiH ali i u regiji?
Ja smatram sebe samo oslobođenim bićem u tom smislu, da živim i kao muškarac i kao žena i da se ne bojim izaći vani. Stvaram kao dualni umjetnik, volim i prkosim vremenu i konzervatizmu. Drago mi je da mnogi pronalaze svoj put gledajući kako ja koračam ka svom cilju, drago mi je što se i drugi oslobađaju i vrlo rado mi pišu o tome, povjeravaju se i to je negdje poprilično dovoljan dokaz koliko sam zapravo uspio unijeti slobodu kroz sve što ja danas jesam. Uspio sam je nametnuti i istrajati u nakani. Bog nas je stvorio takve da se izborimo za svoj identitet, za svoju slobodu i ljubav, za svoj prostor. Ništa ne pada s neba i za sve se treba odlučiti i krenuti naprijed bez osvrtanja, revolucionarno. Ja sam od onih hrabrih i zato me kukavice ne interesuju i nikada i nisu.
Izjavio si jednom, odgovarajuči na pitanje da li bi učestvovao na „Pride-u”, da je svaki tvoj dan i izlazak vani Povorka ponosa. Kako se nosiš s tim?
Kao što se udiše zrak, živim bez straha i Bog me čuva, ne odustajem od sebe i svo zlo se odbija od mene. Morate dosegnuti taj stadij, da živite zadovoljno i sretno svoj život i naprosto stvarate bez da se pitate sta će ko reći. Oni koji trebaju, do njih je doprlo i dopire i danas sve što ja kažem i učinim, muzika koju stvaram i način na koji razmišljam, volim i na koji se odnosim prema dobrim ljudima ili pak ljudima zvijerima.
Uskoro češ održati kocert u Trstu -kako stranci prihvataju sevdalinke?
Onaj ko osjeti emociju, njemu jezik ne treba da razumije. Emocija je univerzalni jezik pa gdje god da jesam širom svijeta ljudi me jako vole i osjećaju, plaču dok pjevam i bivaju slobodniji nego što su bili do tada. Ta me činjenica posebno raduje, kada vidim sa koliko ljubavi mi prilaze, darivaju me i iskazuju najtananije osjećaje koje do tada nisu ispoljavali.
Razgovarala: Abela Purivatra
Foto: lični arhiv
www.interview.ba