Povodom nedavne objave zbirke pjesama na lažnom Facebook profilu koji uzurpira ime ‘Branimir Štulić’.
Naglasio sam par puta javno da nemam nikakav Fejsbuk profil, i da postoji barem tisuću lažnih profila pod mojim imenom koje Fejsbuk namjerno ne želi skidati, pošto dotični liječe svoje komplekse na meni, a ujedno su korisni, jer mute vodu, pa se tako sasvim u trend uklapaju (promocija bolesnih, a negacija zdravih).
U posljednjem slučaju radi se o kompilaciji raznih pjesama s Jutjuba koje su objavljenje prije sedam-osam godina, ali pod nazivom jedne od tih postavki, dakle, čista krivotvorina.
Što se pak tiče samog Jutjuba, njegova izvorna zamisao je bila da korisnici objavljuju svoje kućne uratke, i ja se toga strogo držim (premda sam, upravo zbog ovakvih stvari, bio ponešto na to primoran), stoga je to stopostotna organska hrana, znaci nije klonirana (genetski modificirana), dapače, nisam koristio čak ni metronom, već je sve iz prvog pokušaja, i to bez mreže (kao na koncertu, ali bez plejbeka, ili pak cirkusant na trapezu, a ispod zjapi tridesetmetarski ponor i svi dolaze da na tvoj pad svršavaju).
Uostalom, to su pjesme uz gitaru (kao uz logorsku vatru), koje se tako najbolje i čuju, otkako loše pjesme tim načinom nemaju prođu (ne prolaze). Stoga ne razumijem (ili pak razumijem) to fićfirićko zgražanje u takozvanoj (razmaženoj) javnosti koja nema pojma o ničemu, a kamoli o glazbi.
Sve to uslovljava ove navedene stvari, osobito jer nema toga tko ne bi dupe dao samo da mu je Homera izigravati.