Kad sam saznao za ovaj koncert, odmah sam znao da će to biti jedan od muzičkih događaja ljeta. No umalo da propustim svirku. Slučajno poslavši poruku članovima Rebuke-a, gdje su i kad dolaze u Crnu Goru, iznenadio me njihov odgovor da su u Caffe Berlinu gdje treba da sviraju i da čekaju nastup, znači nije utorak, nego ponedjeljak.
U pravo vrijeme krenuh do par drugara koji nijesu imali pojma, ko dolazi i koja je svirka u pitanju. Ipak uz dozu skepticizma krenuše i oni, te dođosmo u lokal na početak svirke Darko. U startu mi nije bilo jasno zašto se koncert održavao u ovom galerija-klubu koji definitivno ne pamti ovakve svirke. Ispred na terasi sjedi 30-40 ljudi, unutra članovi bendova, i još desetak ljudi. Ništa novo, ali i dalje nevjerovatno, i degutantno. Već poslije prve pjesme, kao da smo došli na svjetski tour, svjetskog benda. Lica drugova dok je britanska mašina mljela instrumente bili su jasni znaci da prisustvujemo nesvakidašnjem događaju. Ništa što se gleda svaki dan. Profesionalizam, uvježbanost, energija, stav i respekt prema onome što rade može da bude škola svakom ko se bavi muzikom. Tokom svirke izađoh sa gitaristom Rebuke Olle-om da porazgovaram malo…
Mulj: Reci mi odakle na turneji sa Darko?
Olle: Pa prije svega mi smo prijatelji odavno, radili smo još jednu turneju zajedno prije par godina, tako da je to bio logičan slijed dogadjaja…
Mulj: Zašto baš Crna Gora, mnogo bendova ne zalazi u ove krajeve?
Olle: Pa iskren da budem nije ni nama to bio plan. Najviše zbog toga što idemo za Grčku pa smo nekako morali da povežemo ostatak tour-a…
Mulj: Zašto Darko, a ne recimo „Money left to burn” sa kojima ste izdali EP?
Olle: Money nijesu mogli ovaj put da ide na tour, oni su iz Njemačke, međutim radili smo dosta i turneja zajedno, a radićemo ih još sa oba benda, tako da smo i dalje u bratskim odnosima, samo se tako desilo ovaj put…
Mulj: Kako vi gledate na turneje, koliko vam to teško pada da uskladite sa ostalim obavezama?
Olle: Pa pazi, nije uvijek lako. Na ovoj turneji ovo nije naš originalni bubnjar, već čovjek kojeg smo pokupili usput, takođe naš drugar iz Njemačke, tako da kad god neko ne može tražimo rješenje da bi bend fukncionisao….
Darko opališe muški svoj set, ostavljajući zabezeknute ljude koji su ušli unutra. Sad je cifra skočila na čak dvadesetak ljudi u lokalu. Rebuke se spremao za svirku, a ja se uhvatih posla da porazgovaram sa Dan-om, bradatim čovječuljkom ogromne energije, pjevačem ubojitih Darko
Mulj: Čestitam na sjajnoj svirci, kako je vama bilo?
Dan: Sjajno, svaki put mi damo sve od sebe, ništa ni ne znam o zemlji, pa nijesam ni imao nikakva očekivanja…
Mulj: Mene ste podsjetili malo na Gallows…
Dan: Stvarno? Ti si prvi koji mi je to rekao, nijesam nešto puno ni slušao Gallows…
Mulj: Ko je tebe muzički inspirisao? Da li slušaš klasični britanski pank? Sperere, Damned?
Dan: Hmmm, klasični britanski pank? Pa ne baš, mislim, nemoj me pogrešno shvatiti da ne znam za te bendove, ali ja slušam Trails, Tree House Fire, The JB Conspiracy, Real Adventures, Laughing In The Face Of, Egos at the Door, The Fear, Regurgitator, Custard, Living End…
Mulj: Odkud na turneji sa Rebuke?
Dan: Znamo se odavno, dobri su momci…
Mulj: Šta za tebe predstavja pank danas, eto muzički vi i Rebuke ste različiti, ali ipak ste na turneji, publika je izmiješana, da li je ta konekcija ljudi upravo ono što je važno…
Dan: Upravo to što si rekao, jedino što je nama bitno je da se ljudi ujedinjuju, da nema podjela i da zajedno nešto urade… Misim da je to revolucija u panku danas, da politika i ostale stvari nijesu nešto o čemu bi trebalo razmišljati…
Mulj: Znaš recimo da je Crna Gora u Evropi a da nije Evropska unija, kako gledaš na to?
Dan: hahaha pa nije ni Britanija zar ne? Nama nijesu tražili vizu za Crnu Goru, sjutra smo u Makedoniji. Koliko nam treba do Makedonije?
Mulj: Ako vam je obezbijeđen smještaj, možete odmoriti i krenuti, ujutro…
Dan: Da imamo smještaj, to su dobre vijesti…
Mulj: Znaš da ste napravili hrabar potez što ste došli na Balkan, naročito Crnu Goru, gdje baš scena ne cvjeta, a vidiš i da ne svirate u klasičnom pank, hardcore klubu…
Dan: Da primjetio sam to, nama je onda još draže što smo došli i napravili svirku, to je poenta muzike, Hvala vam što ste nas zvali, posalji nam snimke i fotke…..
Nakon toga Dan i ja uđosmo da zajedno otpratimo ostatak Rebuke-a. Nakon opaski menadžmenta lokala da se smanji zvuk, poslije nekog vremena dođe i komunalna inspekcija istim poslom, no Šveđani nastaviše i završiše svirku. Dan proba i lozu reče da ga podsjeća na tekilu i bijelo vino, međutim nije htio drugu da popije. Nakon svirki drugari pazariše majice iz ogromnog merch štanda, te pomogoše bendu da ima goriva makar do Makedonije.
Za mnoge ljudbitelje alternative – poruka, da se nekad dovuku na ovakva dešavanja jer nijesu ni svjesni šta propuštaju…
ĐorđepunX