Jedna od onih prohladnih proljetnih londonskih noći. Jedna od onih koje ti vraća mozak nazad u akciju nakon što je isti bio otupio od nekoliko sati pića i hrane u udobnom restoranu. Kasno je, ali ne i prekasno. Mala grupa šeta kroz Soho, smije se, sudara ramenima – samo dobri drugari u prohladnoj noći. Ne izgledaju kao neko ko ima previše problema. Bili su u vrhunskoj formi cijelo podne. Ipak dvojica odnjih – Jeff Ament i Stone Gossard su upravo zatvorili poglavlja svojih života koja nikada neće zaboraviti, i, iako niko od nas ko je šetao tuda te večeri nije to znao, nešto još pamtljivije i znatno manje bolno je trebalo da se dogodi.
Bila je to još jedna rutinska akcija, naravno, stisak ruke i osmijeh za Stonea i Jeffa, šansa da mlada grupa i njihov prvi album upoznaju i možda dobiju podršku par novinara. Niko nije znao puno o njima tada. Mother Love Bone je bio zabavan bend, dijelom Queen, dijelom nešto potpuno drugačije. Sijetlska scena je dobijala na zamahu u periodu klimaksa cock rocka, no, ulice još nijesu bile pune flanelskih košulja i kozjih brada, a imena Kurt i Courtney još nijesu značajno odzvanjala. On je napisao i snimio briljantne pjesma za Nevermind, no one će još neko vrijeme tražiti odobravanje javnosti.
Ljudi su se hvatali u dubine malenog albuma koji će objaviti kuća A&M, a koji se zvao Temple of the Dog. Alice In Chains, Smashing Pumpkins, Hole, Stone Temple Pilots, Candlebox.. su bili još uvijek u povoju. Do te noći, i Pearl Jam.
Ironično, čovjek koji je težio da bude istinski šepureći frontmen superstar odigrao je vitalnu ulogu u usponu benda kakav je Pearl Jam. I to je uradio, tako što je umro.
Andrew Wood imao je klasični CV čupavog frontmena osamdesetih godina prošlog vijeka. Tinejdžerska opsjednutost slavom sustigla ga je nakon svirke Cheap Tricksa. Odrastao je na Kissu, Bolanu, Bowieu, Elton Johnu i Prince-u. Volio je ekscese u oblačenju, šminci, pa i u imenu – sam je osmislio nik ‘L’Andrew, the Mythical Love Child’.
„Da je mogao biti neko, bio bi Freddie Mercury” – prisjećao se kasnije Stone Gossard. Njegov način razmišljanja nije bio onaj Cobainovski, no u Woodu je bilo mnogo više od pukog privlačenja pažnje. Imao je izražajnu, dopadljivu ličnost i dar za idealističkom ekspresivnošću epskog rokenrola. Intuicija mu je govorila kako da koristi svoje prisustvo ili natjera ljude da obrate pažnju. Imao je i onu drugu stranu. Uobičajenu za rokenrol. Od ranih dana konzumirao je alkohol i droge.
Kada je bio u prvom pravom bendu – Malfunkshun, otac ga je morao hospitalizovati zbog hepatitisa koji je zaradio preko igle. Njegov brat i kolega Kevin sjeća se da je već do 1985. imao tragove igle niz obje ruke.
Doprinos Malfunkshuna uticajnoj sijetlskoj kompilaciji Deep Six, bila je pjesma With Yo Heart Not Yo Hands o heroinu i hepatitisu. Wood je osjećao da mu Malfunkshun, i pored činjenice da su u bendu bili njegov brat i najbolji prijatelj – bubnjar Regan Hagar, nije mogao dati temelje za ono što je radio. Nakon toga po binama Sijetla izvodio je solo performanse, kada ga je primijetio Stone Gossard.
„Imao je kicoški šarm. Uvijek je bio zabavan, razoružavajući, i bilo je jako teško ne voljeti ga. Potpuno vas je obuzimao.” – sjeća se Gossard. „Počeo sam da patim od bolesti frontmena” – sjećao se Wood toga vremena. Gossard je bio jedan od gitarista Green Rivera, još jednog lokalnog benda koji se našao na Deep Six kompilaciji. U istom bendu se u ulozi basiste pojavljivao Jeff Ament. Tu su bili još i gitarista Bruce Fairweather i pjevač Mark Arm koji će kasnije oformiti Mudhoney. Bend je finansirala, u to vrijeme, mala lokalna etikete Sub Pop, i uradili su EP Dry As A Bone sa producentom Jack Endinom i mini album Rehab Doll koji je objavljen nakon raspada. Bio je to iritantni koledž rok koji će kasnije dobiti na značaju isključivo zbog imena koja su ga stvorila. Gossard i Ament su tražili novi početak, možda u Los Anđelesu ili čak sa Andrew Woodom u kišovitom Sijetlu lišenom trendova. Odabrali su Wooda i vrata budućnosti su se otvorila. Do 1988. bend će dobiti ime Mother Love Bone, klasični komadić Woodove retorike i uključivaće osim njega: Gossarda, Amenta, Fairweathera i bubnjara Greg Gilmore-a.
Pisali su brzo i plodno, kreirajući tripične, sonične rok pjesme poput Stardog Champion i Holy Roller, epske stvari poput Crown of Thorns. Njihov menadžer Kelly Curtis i Jeff Ament nekako su uspjeli da natjeraju velike etikete da se otimaju o njih, pa su na kraju potpisali za Polydor, 19.novembra 1988. Bio je to ugovor za sedam albuma.
{youtube}Y5cw1Sl_rb4{/youtube}
Povodom mini albuma Shine koji je prethodio debi materijalu Apple, Wood je upitan da opiše bend. „To je bijeg, jer ne želimo da budemo ozbiljni i ne želimo ljude da podsjećamo na ono što je stvarno. Želimo ih odvući dalje od toga. Mislim da smo zato, makar ja jesam, proistekao iz škole Marc Bolana”. Proročki je dodao: „No, ipak Crown of Thorns je pjesma sa porukom, pjesma o ljudima koji su se pogubili u igri sa drogom i sličnim stvarima. Mnogo mojih prijatelja u Sijetlu su veoma zbunjeni. Izgleda mi da misle da je smisao života rok zvijezde ili života u rokenrolu uvijek biti na drogama”.
Andrew Wood je umro od heroinskog overdouza 19. marta 1990. Bio je čist četiri mjeseca i tokomdaljeg oporavka trebalo je da ga prati novi tur-menadžer, još jedan rekonvalescent, kada su Mother Love Bone krenuli na veliki koncertni proboj.
Odvezao se sam u donji dio Sijetla i uradio se. Njegova djevojka Xana našla ga je u komi na njegovom krevetu nekoliko sati kasnije sa svježim ubodom na podlaktici. U njegovom povratničkom, ujedno i posljednjem špricu je bilo svega nešto manje droge od one količine koju je koristio na vrhuncu svoje zavisnosti. S obzirom na to da mu je tolerancija na drogu opala tokom 116 dana oporavka, mogao je isto tako sebi presuditi pištoljem. Bilo bi makar brže. U životu ga je nekoliko dana potom održavao aparat u Habourview bolnici. Porodici je rečeno da su šanse za izlazak iz kome gotovo nikakve, a ukoliko bi se to i desilo, bio bi mentalno hendikepiran usljed nedostatka kiseonika u mozgu.
Nakon nekoliko užasnih dana, porodica je odlučila da isključi aparate za održavanje života. Njegov krevet u tom momentu okruživali su porodica, djevojka i kolege iz benda dok je sobu ispunjavao zvuk njegovog omiljenog albuma grupe Queen – „A Night at the Opera”. Imao je 24 godine.
Gossard će se kasnije iskreno prijsećati emocija koje su pratile Woodovu smrt. Imao je drugačiji pogled na život, vjerovatno kao bilo ko ko je vidio prijatelja kako odlazi. „Andy je bio od one vrste ljudi koji su uvijek djelovali malo tragično. Uvijek je bilo nešto tužno u vezi kompletne njegove prirode, a način da to skriva i bori se sa tim je bio da izigrava ovog samouvjerenog, srećnog tipa” – govorio je gitarista.
Gossardova prva profesionalna odluka bila je da je gotovo sa Mother Love Bone. „Nije bilo razloga da se nastavi sa tim imenom. Ono za šta smo se zalagali bilo je na album Apple i nijesam želio da iznova stvaram sve to sa novim pjevačem. Kada je nešto gotovo, treba ga pustiti da umre” – rekao je Gossard.
Bila je to i teška poslovna odluka. Jeff Ament se složio sa svojim kolegom da bi nastavak te priče bila totalna prostitucija. Obojica su se borili, prvo sa Green Riverom, pa sa Mother Love Bone dok nijesu potpisali prvi veliki ugovor. Napravili su iznimnu malu ploču taman u vrijeme kada se plima dizala i donosila istinski iskrenu i emotivnu muziku, nakon ere zabavnog roka. U krucijalnom momentu izgubili su pjevača na ovakav način. Mnogo ljudi bi pokleklo, zamijenilo ga drugim i nastavilo dalje. Mnogi, ali ne i oni.
Da sumiramo situaciju – sve se ovo desilo u momentu kada muzika Sijetla samo što nije postala planetarna.
(kraj prvog dijela. Prevela i priredila redakcija Mulja. članak je objavljen u Classic Rock #24)
DRUGI DIO PRIČE O “TENU”