Novi album irske umjetnice Róisín Murphy zavrtio se krajem prošlog oktobra i gotovo preko noći postao miljenik kritičara i publike. Jako je čudno slušati plesni album u vremenu kada se muzika konzumira gotovo isključivo u svoja četiri zida. No, možda većina ovaj album doživljava kao vremensku mašinu ka nekom sretnijem vremenu dok se moglo plesati do rano u zoru.
Da je album kuvan duži, odnosno kraći vremenski period (zavisi od tačke gledanja), potvrdila je lično Murphyeva i u našem podkastu Premotavanje, koje ćete imati prilike da slušate sjutra u 23 sata. “Nismo provelli puno vremena radeći na albumu, ali je prošlo dosta vremena između njegovog početka i završetka. Dakle, započeli smo to prije 10 godina, a onda smo prestali. Prošle godine smo objavili pjesmu pod nazivom „Incapable“, i gomili ljudi se to zaista svidjelo. I tako smo onda dobili ugovor za ploču, tj da napravimo album. A mi smo bili negdje na pola puta kad smo potpisivali ugovor. Dakle, imali smo pola zapisa da napravimo neposredno prije zaključavanja. Stvarno sam uspjela da to završim prilično brzo nakon toga”, rekla nam je Róisín.
“Simulation” je takođe traka na kojoj se radilo još davne 2012. godine. Tri godine nakon nje objavljena je “Jealousy”. U međuvremenu je umjetnica objavila dva materijala, koja nijesu uključivala ove posebne singlove. I tako je bilo sve do 2020.
Krajem godine spakovala je album sarađujući sa producentom Crooked Manom koji spaja decenije i razbija žanrove.
Murphyeva polako uvodi slušaoca u ovu disko mašinu, pa preko naracije u „Simulation“ polako pali motore i dok ste stigli do treće numere na novom albumu, već gore crvene lampice. „Something More“ je jedan od boljih momenata materijala. “Maybe this could be the last time I feel the strain/Of what it’s like to own everyone and everything/Life just keeps me wanting” – pjeva irska diva, a sve joj to toliko dobro leži. Dok odzvanjaju ovi stihovi, očekujemo još jednu promjenu stajlinga, poput onih koje je odrađivala u home sessionima tokom COVID lockdowna.
Treši vizuelnu estetiku, prisutnu i na samom omotu ploče, koja bolje leži analognom dobu i VCR tehnologij, nego ful HD novom milenijumu, Murphyeva je vješto uplela sa elementima diska, fankija, hausa, sinta i dodala im prijeko potrebnu dozu njoj prikladnih art-popa i eksperimenata.
Gdje god ubodete novi album Róisín Murphy, znaćete sa čim imate posla. No, nije to album za svako uho. Malo strpljenja i svakako malo poznavanja njenog ranijeg rada sa Moloko ili bez njih daju punu sliku onoga što Murphyeva pokušava da uradi sa svojim petim solo izdanjem.
Goran Dojčinović